Bitka za Inu je počela.

Dok su Mol i Mađari odlučili osnažiti momčad s iskusnim ruskim internacionalcima Rosnjeftom i Gazpromom, Hrvatska je svoje pregovaračke pozicije pojačala jednim od najjačih i najuglednijih konzultantskih giganta američkim A.T. Karneyem.Usput su se i jedni i drugi, u potrazi za dodatnim vjetrom u leđa, obratili i međunarodnim arbitražnim tijelima (Hrvatska UNCITRAL-u, Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo, čiji smo član do 2016., a Mađari ICSID-u, Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova pri Svjetskoj banci). Rovovi su, dakle, popunjeni, a javnost iščekuje ishod.

Korak ispred
Izbor 88-godišnjeg A.T.Karneya za glavnog pregovarača teško da itko može našoj Vladi zamjeriti. Riječ je o kući s više od 2000 konzultanata širom svijeta, nebrojenim uglednim klijentima i velikim savjetodavnim iskustvom u naftno-plinskom biznisu. U Hrvatskoj, istina, nemaju podružnicu, ali su se za ovu prigodu ojačali odličnim poznavateljem prilika Jasminkom Umičevićem, ujedno i negdašnjim Ininim potpredsjednikom. Mađarska se, pak, iako članica Europske unije, okrenula prema istoku, budući su odnosi na relaciji Budimpešta-Bruxelles hladniji no ikad.  Pozicije i glavni argumenti i jedne i druge strane prilično su jasni: Hrvatska Molu (opravdano) zamjera izostanak bilo kakvog ozbiljnijeg ulaganja u obnovu Ininih rafinerija, a Mol, odnosno Mađarska, Hrvatskoj (opet opravdano) nepreuzimanje dosad, blago rečeno, neprofitabilnog plinskog dijela Inina biznisa. Dodatnu konfrontaciju predstavlja prodaja zadnjih 7% dionica Ine Molu i ne baš uobičajen dodatak ugovoru o reguliranju međusobnih prava i obveza kojim je mađarska tvrtka dobila prava na upravljanje Inom kao da je većinski vlasnik, a sve iz 2009., posljednje godine mandata Ive Sanadera.

Posljednji nerecesijski premijer iz te je priče izašao s optužnicom za primanje mita, koje je, sumnja se, odobrio sam čelni čovjek Mola Zsolt Hernady, za kojim je raspisana međunarodna tjeralica.Uz pravnu pozadinu ovog slučaja, jednako bitna je i ona gospodarsko-politička, a kako god okrenemo ništa nam baš ne ide u prilog. Iako su obje zemlje u nezavidnoj situaciji, Mađari su ti koji su uvijek nekako korak ispred, dok Hrvatska već 11 godina niti zna što želi niti može više išta željeti i uvjetovati.Danas je, naime, i više nego jasno kako je već prodaja početnih 25% plus 1 dionice bila nepotrebna ne samo iz rodoljubnih već i iz gospodarskih razloga. Niti taj, niti novac dobiven kasnijom prodajom dodatnih 24% nije promijenio krvnu sliku naših financija, niti je uložen u nekakve projekte koji će stvoriti dodatnu vrijednost. Isto se moglo postići i najjednostavnijim zaduživanjem (kao da bi nam bilo prvi put), ali uz zadržavanje jedne takve, za naše prilike, iznimno profitabilne kompanije. Molu je istovremeno Ina i te kako poboljšala krvnu sliku, sudjelujući i s 40% u njegovoj dobiti, dok je spomenuta ulaganja u samu tvrtku ostavio za neke druga vremena, a možda i nekom novom vlasniku.

Pregovaračka moć
Hrvatske prijetnje danas su prijetnje praznim oružjem. Stvar je vrlo jedostavna: niti možemo otkupiti Molov udjel, niti možemo ulagati u Inin razvoj, niti možemo utjecati na to kome će Mol eventualno prodati svoje dionice, pa posljedično niti kome ćemo prodati naših 15, 20 ili čak presudnih 26% za ovladavanje Inom ukoliko toliko zagusti da se proračun može jedino tako spasiti. Nadalje, čak i da Mol izgubi sve bitke za "zelenim stolovima" uvijek mu preostaje burza na kojoj u međuvremenu može bez većih problema steći dodatnih barem 0,92% čime će prijeći granicu od 50% dionica u vlasništvu (ukoliko, to, budimo jasni, već nije posredno učinio) i time značajno osnažiti svoju pregovaračku moć. Čak i u slučaju da Sanader bude pravomoćno osuđen za spomenuti krimen, teško će se temeljem toga moći tražiti i dobiti povrat onih 7% dionica. Drugim riječima što god učinili, koga god angažirali, o Ini ne samo da ne odlučujemo sami, već uopće ne odlučujemo. 

Ovisni Mađari
Glavnu ulogu u čitavoj priči neće igrati niti Mađari. Pritisnuti teškim gospodarskim stanjem, ovisni i o Rusiji i o EU, odluku u sporu prepustiti će tom dvojcu, dok će svoj blagoslov upravo preko spomenutog Karneya posredno dati i SAD, a jedan od njihovih glavnih uvjeta bit će časni uzmak za Zsolta Hernadyja.Naša će Vlada, u međuvremenu, imati prećeg posla i bavit će se izmišljenim, zlonamjernim i podmetnutim im sukobima interesa svojih uglednih, dostojanstvenih i moralnih dužnosnika, kako na državnim, tako i na lokalnim razinama. Jer, pobogu, nije ovo Sovjetski Savez, a kamoli ptičji rezervat.