Drastične razlike u cijeni vode između pojedinih gradova nisu ekonomski opravdane i formiraju se prema različitim kriterijima, upozorio je Institut za javne financije iščitavajući nalaze Državne revizije.

Od 123 lokalne tvrtke koje pružaju usluge vodoopskrbe i odvodnje, samo njih pet ispravno obračunava cijenu vode: tvrtke iz Makarske, Splita, Sinja, Čakovca i Đurđevca. Odredba o utvrđivanju cijena vode je nedorečena pa tvrtke različito računaju omjere fiksnih i varijabilnih troškova. Primjerce, najviši fiskni trošak od čak 48 kuna po kubičnom metru vode imala je tvrtka Ponikve s Krka, čija konačna cijena kubika vode doseže čak 52,15 kuna. Najmanju fiksni trošak plaćali su stanovnici Dubrovnika od 4,05 kuna po kubiku, a posljedično su imali i nanižu cijenu vode od 7,48 kuna po kubiku u 2012.

No, kreativnost lokalnih pružatelja vodnih usluga tu ne završava; revizija ističe da je jedan od problema što se tvrtke bave i ostalim komunalnim uslugama pa je zbog takve organizacije teško utvrditi troškove pružanja vodne usluge i pravilno formiranje cijene. Nepravilnosti idu toliko daleko da tri tvrtke, Veliki Grđevac i Komunalac iz Bjelovarske županije te Vodoopskrba Darda, dvostruko naplaćuju naknade za koncesiju. U stambenim zgradama, primjerice, fiksni dio cijene koji nema veze s potrošnjom naplaćuje se svim domaćinstvima iako su priključeni samo na jedan vodomjer. Problem je neracionalno ponašanje menadžmenta koji pojedinim tvrtkama vodu prodaju ispod nabavne cijene.