Ministri financija zemalja eurozone postigli su prijelazni sporazum o uspostavljanju novog sustava sanacije problematičnih banaka. Dogovor kojega su mnogi nakon sastanka opisali kao “ključnu prekretnicu”, otvara put trajnom planu spašavanja posrnulih kreditora. Ministri su došli do zajedničkog stajališta nakon sedam sati rasprave.

Dogovor predviđa da banke uplaćuju u jedinstveni sanacijski fond, koji bi nakon 10 godišnje akumulacije, to jest 2025. godine imao na raspolaganju oko 55 milijardi eura. Do tada, ako u fondu nema dovoljno sredstava, zemlje članice mogle bi uvesti poreze bankama.

Ako ni to ne bude dovoljno, mogle bi koristiti javni, proračunski novac za sanaciju banaka. Ako pak države nemaju dovoljno novaca mogle bi posuditi od Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), fonda za spašavanje eurozone, kao što je to učinila Španjolska prošle godine. Takvo rješenje je ustupak Njemačkoj jer Berlin želi odgoditi što je dulje moguće rješenje po kojem zemlje članice eurozone dijele troškove sanacije i likvidacije banaka.

Francuska se zauzima za to da ključnu ulogu u pokretanju sanacijskog postupka ima Europska komisija, a Njemačka želi da to o tome odlučuje Vijeće EU-a, to jest zemlje članice. Pregovarači Europskog parlamenta i zemalja članica postigli su i dogovor o jedinstvenim pravilima za zaštitu štednih pologa u EU, što je začetak trećeg stupa bankovne unije.

Dogovor o jedinstvenoj shemi jamstava za bankovne pologe ne uključuje jedinstveni zaštitni fond, kako je ranije bilo planirano, a čemu se protivi nekoliko članica na čelu s Njemačkom. Po dogovoru, osigurano će biti prvih 100.000 eura pologa po štediši i banci, a novac će morati osigurati banke. U nacionalnom fondu za osiguranje štednih pologa morat će kroz deset godina prikupiti najmanje 0,8 posto od iznosa štednih pologa, a one banke koje riskantnije posluju morat će platiti više.