Gradnja Transjadranskoga plinovoda (TAP) koji će prevoziti azerbajdžanski plin u Europu trebala bi početi 2015. godine.

Godinu prije trebao bi se pripremiti natječaj kojim će se zainteresirane tvrtke pozvati da sudjeluju u njegovoj gradnji. Prema najavi Lise Givert, šefice komunikacija u TAP-u, konzorcij koji će upravljati TAP-om i financirati ga nada se da će prvi kubici plina kroz plinovod poteći 2019. godine. Plinovod bi od najvećega plinskog polja Shah Deniz 2 u azerbajdžanskome dijelu Kaspijskog mora trebao prolaziti preko Turske, Grčke, Albanije do Italije, odakle će se distribuirati dalje u Europu, a kapacitet mu je 10 milijardi kubičnih metara godišnje. Hrvatska se na TAP planira spojiti preko Jadransko-jonskog plinovoda (IAP-a), koji bi se na TAP priključio u Albaniji. Riječ je o projektu koji bi trebao smanjiti europsku ovisnost o ruskom plinu, a u međuvremenu se odustalo od projekta Nabucco, koji je imao isti cilj jer su članovi konzorcija Shah Deniz, koji predvode BP, norveški Statoil, azerbajdžanski Socar i francuski Total odlučili da plin iz kaspijskog polja prema Europi krene TAP-om. Kao jedan od razloga odustajanja konzorcija od Nabucca navodila se i nevoljkost Azerbajdžana da se zamjeri susjednoj Rusiji, koja nije sa simpatijama gledala na projekt Nabucco jer ga je smatrala izravnom konkurencijom Južnom toku.

Osim što će i konzorcij graditi i upravljati oko 870 kilometara dugim plinovodom, članovi projekta gradnje su i švicarski Axpo te njemački E.On Rurhgas. Za razliku od ruskoga Južnog toka, Europska komisija blagoslovila je TAP odobrivši mu na 25 godina izuzeće od pravila da se pristup plinovodu mora osigurati i trećoj strani, što je nedavno zamjerila Južnom toku te naredila članicama EU da s ruskom stranom ispregovaraju nove uvjete koji će biti u skladu s europskim pravilima. Ruska strana izjavila je da se ta pravila ne bi trebala odnositi na međunarodni plinovod, što je bilo jedno od obrazloženja EK prilikom odobravanja TAP-a. Givert je istaknula da će gradnja podignuti gospodarstva Grčke i Albanije jer će za gradnju u Grčkoj biti uloženo 1,5 milijardi eura, a u Albaniji milijardu eura, što bi moglo zaposliti nekoliko desetaka tisuća ljudi.