Europska komisija pred Hrvatsku je u sklopu skore procedure za zemlje s prekomjernim deficitom (EDP) postavila prilično teške zadaće, i u pogledu deficita i naglašavanju reformi. Ministar financija Slavko Linić, doduše, kaže da je zadovoljan nacrtom preporuka Komisije koje bi Vijeće ministara trebalo i formalno potvrditi potkraj siječnja.

No, pritom se prije svega referirao na činjenicu da se Hrvatskoj daje rok od tri (a ne dvije) godine da deficit opće države svede u okvire ispod tri posto BDP-a. Što se tiče prilagodbe koja se od Vlade očekuje već u idućoj godini, Linić zasigurno nije ni spokojan ni bez zebnje. Jer, zahtjev EK za smanjenje deficita u 2014. na 4,6 posto BDP-a, prilično je očigledno, ne znači prilagodbu reda veličine oko tri milijarde kuna, što impliciraju Vladine projekcije za 2014. godinu, s 5,5 posto BDP-a ucrtanoga manjka opće države. Mnogo je izglednije da će svođenje manjka na 4,6 posto BDP-a (prema metodologiji EU) tražiti i dvostruko veću prilagodbu, tj. oko šest milijardi kuna, jer se danas mnogo realnijim čine projekcije deficita iz posljednjeg izvješća EK, u kojemu se za 2014. predviđa manjak od 6,4 posto BDP-a. Takvi razmjeri prilagodbe s razlogom mogu izazivati strepnju i kod građana i raznih interesnih skupina koje bi se u sklopu mjera Vlade mogle suočiti ili s novim nametima ili s gubitkom nekih postojećih prava i primitaka. O nekim se potencijalnim (dodatnim) mjerama u javnosti već barata – od poreza na štednju do nekretnina.

I ministar Linić je uz opasku kako je odavno "evidentno da Vlada treba donijeti poseban program mjera za smanjenje deficita" najavio kako će "jedna od njih biti donesena već ovaj tjedan". Ipak, ima li se na umu da i manja potrošnja države i veći porezni nameti ne djeluju poticajno na rast BDP-a za kojim se već godinama vapi, malo se vjerojatnim čini da Vlada u tom pogledu naglo postane rezolutna u, primjerice, rezanju prava. Tome smo, uostalom, i nedavno svjedočili u slučaju Zakona o radu, ali to nije i usamljen slučaj. Uza sve, u ambijentu recesije (ili depresije) to je i pitanje političkog kapitala. Vlada s njim ne stoji najbolje, u protekle ga je dvije godine nerijetko i uludo trošila, a istodobno premijer Zoran Milanović nije dao naslutiti ni da razmišlja o prijevremenim izborima. Sve bi to, pak, moglo izazvati veliku strepnju i kod – fond menadžera mirovinskih fondova drugoga stupa. U Hrvatskoj ti fond menadžeri nemaju bojazni od mađarskog ili poljskog scenarija 'nacionalizacije' drugog stupa, ali privremeno zamrzavanje uplata u drugi mirovinski stup je i tehnički lakše izvedivo i ne baš nerealno kao opcija, to prije što kratkoročno manje guši izglede za rast BDP-a.

Hrvatska ne bi bila prva među zemljama koje su na krizu javnih financija odgovorile upravo privremenim stavljanjem na led ili znatnim reduciranjem dijela doprinosa koji se usmjeravaju u privatne fondove. U slučaju domaćih fondova radi se o 4,5 milijarde kuna godišnjih uplata. Pitanje privremenog zamrzavanja ili znatnog reduciranja  relativno je lako riješiti intervencijom u zakonske propise kojima vlasti mogu odrediti rok primjene takve izvanredne mjere. On se obično veže uz rast BDP-a, a građanima se pritom nerijetko obeća i da se postizanjem određene stope rasta BDP-a stopa izdvajanja mirovinskih doprinosa u drugi stup i poveća. To bi u našem slučaju značilo s trenutnih 5 na npr. 7 posto mirovinskih doprinosa, što se ionako odavno planira i najavljuje.

Za Vladu se to trenutno čini najbezbolnijim potezom u smislu pokretanja oporavka gospodarstva. No valja reći da on ne bi imao smisla ako se taj mogući 'time out' ne bi iskoristio za to da se konačno ozbiljnije prione reformama. A kako podsjeća Velimir Šonje iz Arhivanalitike, one se u najnovijem dokumentu EK s razlogom apostrofiraju jače i izravnije nego što je to bio slučaj s nekim drugim zemljama prilikom ulaska u EDP mehanizam. "Nažalost, Vlada je propustila priliku da komotnu većinu, odnosno 15 ruku više u u Saboru iskoristi za to da se u prvoj polovici mandata fokusira na reforme i tako posije sjeme bolje budućnosti. Sad je to politički mnogo teže, a više nema uzmaka", ističe bivša ministrica financija Martina Dalić dodajući kako je Komisija pred vladu postavila dosta težak zadatak. Sad se, kaže, vidi koliko su opasne nerealne projekcije, a one su, nažalost, takve i za 2013. i za 2014.

Deficit opće države u ovoj će godini godini biti oko 20 milijardi kuna, projicirani se prihodi neće ostvariti, kao ni nulti rast BDP-a. Te nerealne projekcije nisu bez utjecaja ni za iduću godinu. Drugim riječima, već slijedom njih projekcija prihoda za 2014. je precijenjena za oko dvije milijarde kuna. Sve u svemu, iako je Bruxelles svoje projekcije deficita 2014. na 6,4 posto BDP-a radio prije nego li je Vlada donijela proračun za 2014., one se danas čine realnijima. a to na žalost, znači i da će ukupne prilagodbe za hvatanje ciljnog deficita za 2014. od 4,6 posto BDP-a moguće i premašiti šest milijardi. Ekonomski analitičari ne isključuju posve mogućnost da EK malo ipak i zažmiri, ali s malim popustom može se računati samo uz uvjerljive i kredibilne reformske poteze.