Sustavni razvoj svih oblika zdravstvenog turizma, na što se navodno sprema Vlada, bit će dobar test koji treba pokazati jesu li tijela državne vlasti konačno postala sposobna međusobno komunicirati, te donositi odluke koje ne moraju nužno biti vezane uz dnevno-političke floskule.

Jer očito je inercija u zakonodavnom dijelu, uz generalnu lošu investicijsku klimu jedna od glavnih kočnica razvoju djelatnosti koja bi, zahvaljujući globalnim okolnostima, u uređenom sustavu procvala. Naime, iako su nam već godinama puna usta zdravstvenog turizma, nevjerojatno je da Hrvatska još uvijek nije riješila osnovni zakonodavni okvir koji će omogućiti izlazak na međunarodno tržište specijalnim bolnicama, pa tako i toplicama. Smještajni kapaciteti u toplicama nemaju status hotela ni kategorizaciju, pa ne mogu privući ozbiljne goste ma kako dobru i kvalitetnu ponudu imali. Privatno zdravstveno osiguranje zbog povlađivanja državnom osiguravatelju još uvijek je zakočeno za šire tržišno djelovanje.

U takvom okruženju teško je očekivati interes investitora, pa je hardver u javnom sektoru više nego zapušten, a kadrovima je glavna briga hoće li doći sljedeća plaća. Privatne investicije rijetke su i zadržale su se na nekoliko niša lječilišnog turizma kao što je stomatologija, no aktualna ponuda daleko je od toga da se naziva zdravstvenim turizmom. Ni investicije u wellness nisu se pokazale pretjerano unosnima, dobrim dijelom zato što je ostatak djelatnosti nerazvijen, jer s ciljem liječenja odnosno preventive u Hrvatsku dolazi tek jedan posto gostiju.

Trendovi na globalnom tržištu zdravstvenog turizma su suprotni onima u Hrvatskoj, pa se tako u svijetu godišnje u tom segmentu izvrti 200 milijardi dolara, uz godišnji rast od 15 do 20 posto. Nije čudo, stanovništvo stari, mladi sve više brinu za zdravlje. Sreća da bi taj trend mogao potrajati, pa ga možda čak uspijemo i stići.