Izračun stvarne vrijednosti društva

Prema stavu Viskog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-5339/06 odredbom čl. 421. st. 2. ZTD-a, član koji istupi iz društva ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja. Temeljno pravilo koje postoji u svezi s naknadom je pravilo o isplati članu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela. To je ona vrijednost koja uključuje stvarnu vrijednost udjela i vrijednost koja proizlazi iz očekivanja budućeg udjela u dobitku društva. Kod toga, pod stvarnom vrijednošću treba razumjeti onu vrijednost koja bi pripala članu društva ako bi društvo bilo likvidirano u trenutku isplate te naknade. Stvarna vrijednost društva je razlika između zbroja aktive i pričuva i obveza društva, a stvarna vrijednost udjela je odgovarajući dio te razlike izračunan prema omjeru temeljnog uloga istupajućeg člana i temeljnog kapitala društva.

Prema sudskoj praksi (prema odluci VTSRH poslovni broj Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999. godine) – istupajućem članu pripada naknada upravo tržišne vrijednosti njegovog udjela, a nikako knjigovodstvene vrijednosti. Ipak, obrazloženje pobijane presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Izostao je zaključak i ocjena provedenih dokaza, a osobito u svezi provedenog vještačenja, sud prvog stupnja nije kritički ocijenio i analizirao nalaz vještaka. Pozivanje suda u obrazloženju presude samo općenito na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno na dopunu nalaza vještaka, ne može nadomjestiti razloge o odlučnim činjenicama. Stoga nije moguće ispitati pobijanu presudu.

Likvidacijski postupak može ovisiti o uplati svih vjerovnika 

Prema stavu VTS-a RH u odluci br. Pž-3542/08 budući da likvidacijski vjerovnici nisu u roku od 15 dana od primitka zaključka suda na ime predujma za pokriće troškova likvidacijskog postupka solidarno platili iznos od 30.000 kn, to je prijave istih sud odbacio. Iznos od 10.000 kn koji je platio vjerovnik Dalmacijavino d.d. Split 5. srpnja 2002. godine sud smatra nedostatnim. Stoga je sud riješio kao u izreci na temelju odredbe čl. 84.b do 84.f Zakona o sudskom registru.Predložio je da se pobijano rješenje preinači/ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Žalba nije osnovana. Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, ovaj žalbeni sud nalazi da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga.

Prema odredbi čl. 84.f st. 3. Zakona o sudskom registru prije imenovanja likvidatora iz st. 2. istog članka, registarski sud pozvat će vjerovnike koji su prijavili svoje tražbine da solidarno uplate predujam za pokriće troškova likvidacijskog postupka u roku od 15 dana. Činjenica je da vjerovnici nisu postupili po zaključka suda prvog stupnja i solidarno uplatili iznos od 30.000 kn. Valja zaključiti da likvidacijski dužnik nema nikakve imovine dovoljne za pokriće troškova likvidacijskog postupka. Slijedom toga valjalo je odbiti žalbu likvidacijskog vjerovnika Dalmacijavino d.d. Split kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 61. t. 2. Zakona o sudskom registru.

Mićo Ljubenko