Poslovnjaci i ekonomisti kritikama ne štede Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije za idućih sedam godina. Dokument je, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, snažan odraz loše organizacijske strukture Vlade, u kojoj su rad i obrazovanje razdvojeni segmenti. “Sve zemlje koje ostvaruju razvoj inkorporirale su sustav obrazovanja i rada jer nema smisla educirati za ono što tržište ne treba, posebice u zemlji s tako visokom nezaposlenošću”, kaže Lovrinčević.

On se zauzima i za snažnu reformu znanstvenih institucija. Slaže se da je nužno povezivanje u trokut znanosti, obrazovanja i gospodarstva, što se navodi i u Strategiji, no smatra da treba definirati i kriterije o financiranju.

Naše obrazovne i znanstvene institucije posve ovise o proračunu, dok se i u razvijenim zemljama najjače institucije sve više okreću tržištu i gospodarstvu i same osiguravaju prihode, kaže Lovrinčević.

U Strategiji obrazovanja te su slabosti najuočljivije. Gospodarstvo, naime, pozornost dobiva tek u segmentu inovacija, istraživanja i razvoja. Konstatira se da ta izdvajanja u Hrvatskoj stagniraju, za razliku od EU, gdje rastu, a razlika je dodatno izražena u izdvajanjima koja dolaze iz poslovnog sektora. Njihovi izdaci za istraživanja u RH su preniski i uvelike zaostaju za europskim prosjekom, navodi se u Strategiji. No, predlaže se tek načelno da se poticajima i potporama pospješi uloga malih i srednjih tvrtki u tom području. Jedna od mjera koja se navodi u tom kontekstu stimuliranje je izvanproračunskih ulaganja u Hrvatsku zakladu za znanost, uz osnivanje i financijsko jačanje privatnih zaklada, no bez detalja u samoj Strategiji.

Za jačanje istraživačkog potencijala gospodarstva ključnima se ističu projekti oslonjeni na doktorski studij i financiranje doktorskih studija. Pomak bi trebala osigurati uspostava doktorskih škola na sveučilištima, što je za nas novost, a u EU je već 2010. 65 posto sveučilišta imalo doktorske škole. Po samom broju doktora znanosti Hrvatska ne zaostaje za EU, jer na tisuću stanovnika kod nas ih je 1,35, a u EU 1,69, no nedovoljno ih je u prirodoslovnim, tehnološkim, tehničkim i matematičkim disciplinama, a izrazito malo ih je u Hrvatskoj zaposleno u poslovnom sektoru, procjenjuje se samo 15 posto.

No, obrazovanjem za potrebe gospodarstva i naznakama promjena u tom smjeru Strategija se na svojih 180 stranica ne bavi. Kad su posrijedi visoka učilišta i sveučilišta, fokus je na skorom otvaranju problema njihove prekobrojnosti u odnosu na nacionalni potencijal i demografska negativna kretanja. Dugoročna održivost pojedinih obrazovnih ustanova stoga će, procjenjuju stratezi, biti upitna. Trenutno imamo 10 sveučilišta, od čega 7 javnih i 3 privatna, te 15 veleučilišta (11 javnih i 4 privatna), te 31 visoku školu, od čega 28 privatnih i 3 javne. Tržište radne snage spominje se tek po tome da ono u RH ne prepoznaje razliku sveučilišnog i stručnog prvostupnika, pa se sugerira bolje upoznavanje poslodavaca s vrstama kvalifikacije. Zanimljivo je i da se, nasuprot praksi u EU, kod nas 77 posto studenata obrazuje na sveučilištima, a 23 posto na veleučilištima i visokim školama. Predviđaju se promjene u upravljanju tim ustanovama, a bez puno detalja najavljuje se i reforma  javnih sveučilišta. Veća od njih bi se preoblikovala u istraživačka, a manja povezala u istraživačke jezgre, dok bi se javni znanstveni instituti restrukturirali uključivanjem u sveučilišta.