Na pitanju treba li nam MMF radi niže cijene novca ili da bude dežurni krivac za reforme još se lome koplja. Katastrofalna situacija u proračunu koja nam je kupila ulaznicu u proceduru prekomjernog deficita jasan je znak da je Vlada izgubila kontrolu nad javnim financijama.

Zato je dojučerašnja tabu tema, tražiti pomoć globalnog financijskog policajca Međunarodnoga monetarnog fonda, o čemu se govorilo samo u ekonomskim kuloarima, danas glasno zazivaju najpoznatija ekonomska imena. Misija MMF-a idući tjedan stiže u Zagreb, u sklopu redovitih konzultacija, no ako je suditi prema najavama, aranžman neće biti na dnevnom redu.U Vladi službeno i dalje odbijaju ideju o MMF-u, a ministar financija Slavko Linić obraćanje fondu vidi kao zadnju opciju. "Bitno da se možemo zadužiti i da se ima povjerenja u hrvatske dugove. Kada toga ne bi bilo, onda je potreban MMF", prokomentirao je nedavno ministar. Rekao je da "fond Hrvatskoj nije potreban da bi se provodila štednja jer ju Vlada provodi cijelo vrijeme".

Koliko se štedi u trošenju proračunskog novca, najbolje govore brojke o deficitu i javnom dugu zbog kojih su probijeni maastrichtški kriteriji, što je dovelo do procedure prekomjernog deficita. Prema izračunu Eurostata, na kraju prošle godine deficit proračuna dosegnuo je pet posto, što je dva postotna boda više od MMF-ovih tri posto. To znači da je manjak bio 16,3 milijarde kuna, a ne oko 10 milijardi. Računa li se retrogradno, europska statistika pokazuje da je manjak i ranije bio veći od iskazanog: u 2011. bio je 7,8 posto, a ne 4,3 posto, pa je nedostajalo 25,7 milijardi kuna, a ne iskazanih 14,1 milijardi.

Financijska nedisciplina
Naspremnost da se domaća ekonomija pogleda u ogledalo i prilagodi krizi, manjku rasta i gubitku prihoda u državnoj blagajni još je jasnija promatraju li se apsolutne brojke. Tijekom krize, od početka 2009. do kraja prošle godine, u vremenu dok je većina europskih susjeda "stisnula remen", Hrvatska je potrošila 80 milijardi kuna više nego je imala prihoda. Da se trošilo puno, pokazivala je i stara statistika, no prema Eurostatovoj metodologiji, potrošilo se 30 milijardi kuna više od onog što su pokazivale stare brojke.Financijska nedisiplina već je kažnjena gubitkom investicijskoga rejtinga, a daljnji pad kreditbiliteta u očima ulagača čini se izvjesnim.

Kad je u kolovozu agencija Standard & Poor's snizila izglede rejtinga sa stabilnih u negativne, bio je to znak da u idućih godinu dana slijedi pad rejtinga sa sadašnje BB+ razine. Okidač za taj potez bilo je stajalište da će nastavak slabosti gospodarstva , uz kronično zaobilaženje jačih reformi, dovesti do lošije fiskalne situacije. "Mogli bismo sniziti rejting Hrvatske u idućih godinu dana ako situacija  u gospodarstvu bude slabija od očekivane, ako se deficiti povećaju ili ako vanjsko financiranje bude izazovnije", nabrojio je prije tri mjeseca S&P.Stručnjaci smatraju da je klizanje rejtinga u sadašnjim okolnostima samo pitanje vremena. Javna je tajna da su rejting agencije prema Hrvatskoj dosta bile prilično benevolentne. Kada je padao rejting, padao je po jednu razinu, za razliku od, primjerice, Slovenije gdje je u odjednom propao nekoliko stepenica. Prije nekoliko tjedana ključne adrese u Zagrebu posjetili su predstavnici Moody'sa, no konačno izvješće još nije objavljeno. Je li strpljenje rejting agencija pri kraju?

"Moglo bi se dogoditi još pritisak na rejting ako se retorika ne promijeni u odnosu na Smjernice fiskalne politike", smatra glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić. Budući da u ovoj godini više nema vremena za korekcije u potrošnji, osim priznanja stvarnog stanja, domaći i strani kreditori koje su Smjernice konsternirale sada čekaju izgled proračuna za 2014. On je prilika za popravni ispit, a ne ocrta li jače reformske rezove, koje malo tko realno i očekuje, Europska komisija već u siječnju mogla bi zatražiti provođenje dodatnih mjera i u tom slučaju gotovo je sigurno da bi rejting već u prvoj polovici godine dodatno zaronio. Jedna od preporuka iz Bruxellesa moglo bi biti upućivanje na vrata MMF-a, kao što je bilo i u slučaju Mađarske i Rumunjske, koje su bile u proceduri prekomjernog deficita kad im je Komisija preporučila sklapanje aranžmana. 

Dežurna babaroga
Ekonomist PBZ-a i nekadašnji guverner središnje banke Marko Škreb nedavno se javno zauzeo za pozivanje MMF-a, iz čega se može iščitati što o tome misle i najmoćniji domaći bankari koji Fond žele vidjeti jer je u svim aranžmanima temelj stabilnost financijskog sustava. "Hrvatska je izgubila rejting, što joj je poskupilo inozaduživanje. Zbog toga možda ne bi bilo loše pozvati MMF i sklopiti angažman da bismo pojeftinili nova zaduženja", rekao je Škreb. "Vjerojatno ćemo ući u proces prekomjernog deficita, pri čemu postoji obveza razgovora s EK o programu.

Kako EK i MMF često surađuju, ako idemo dogovarati s jednom institucijom, bilo bi lakše razgovarati s obje i ugovoriti paket pomoći", kazao je Škreb.Na pitanju treba li nam MMF radi niže cijene novca ili da bude dežurni krivac za reforme, još se lome koplja. Problem je, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, na tržištima kapitala cijena dugoročnog duga za Hrvatsku iznosi 5,7 posto plus euribor koji je sada povijesno nizak. "Kad se kamatne stope vrate na povijesne razine, uobičajena cijena financiranja države bit će oko 7,5 posto", kaže Lovrinčević. Aranžman s MMF-ovom osigurao bi novac po 2 do 2,5 posto kamate, što znači da bi se posljedično i privatni sektor jefinije zaduživao, čime bi ekonomija automatski bila konkurentnija. Osim pritiska kamata, na koje će Hrvatska ove godine izdvojiti 4 posto BDP-a, odnosno 13 milijardi kuna, MMF je potreban za restrukturiranje dugova. Ne treba zaboraviti da u slučaju monetizacije autocesta u javni dug ulaze jamstva HAC-a i ARZ-a, koja dosežu oko 11 posto BDP-a, a na naplatu dospijevaju u iznimno kratkom razdoblju od 2015. do 2017., što će biti teško zatvoriti proračunom.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Nekadašnji ministar gospodarstva Borislav Škreb kaže da se oko Fonda stvara nepotrebna fama te da bi se stabilizacijacijski program početkom 90-ih bio proveo uz pomoć MMF-a da je to bilo dostupna opcija. "Hrvatska je članica MMF-a i to smo članstvo htjeli. Fond ne treba zvati da bude dežurna babaroga za prebacivanje odgovornosti za provedbu reformi nego hladna kalkulacija da se to više isplati", kaže Škegro, dodajući "da je bilo više pameti, a manje politike, MMF je trebalo zvati još 2009."."Sporazum znači konzistentan okvir za vođenje ekonomske politike, a neizravan učinak javit će se u srednjem roku kroz smanjenje ukupnih troškova financiranja", kaže ekonomist Velimir Šonje. "Sad je vrijeme za političke odluke u korist većine. Nas MMF čeka prije ili kasnije, samo je pitanje hoćemo li ga pozvati sada, dok još ima manevarskog prostora, ili kad voda dođe do grla, za godinu-dvije", zaključuje Lovrinčević. 

Spekulativni kapital

Rejting ne treba više pasti, dovoljno je loše

Dodatnim padom rejtinga Hrvatska može zaboraviti na investicije unatoč svim "roadshowovima" u financijskim središtima, poput trenutačnog u Londonu. Gubitak investicijskog rejtinga i dublje potonuće u špekulativni teritorij za većinu "mainstream" ulagača znači zaobilaženje Hrvatske. Umjesto toga, država će se pozicionirati na kartu špekulativnoga kapitala koji u potrazi za visokim prinosima pristaje na više rizike. "Rejting ne treba dodatno ni pasti", kaže Željko Lovrinčević, "jednako je loše da nas agencije drže ispod investicijskog rejtinga s negativnim prognozom".