Središnja banka dugo se nije oglašavala o prijedlogu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Očito je računala da je bolje ne podgrijavati medijsku halabuku, a prigovore rješavati izravno s predlagateljem. No, konačni prijedlog zakona pokazao je da tiha diplomacija nije dala rezultata pa se HNB o svemu očitovao kroz Bilješku o očekivanim učincima izmjena ZPK. Nalaze te analize neki su sveli na brigu HNB-a zbog udara na profite banaka. No, od tih 760 milijuna kuna ili 40% projicirane ovogodišnje dobiti važnije su načelne i stručne primjedbe HNB-a pristupu problemu zaduženih u "švicarcima".

Implicitno su one na tragu prigovora Udruge banaka da je zakonski prijedlog diskriminatoran, neprovediv i neustavan.To, pak, sugerira da bi se ceh koji sad prijeti bankama u drugom koraku (kroz tužbe) mogao ispostaviti državi. Zašto bi se porezne obveznike izložilo riziku takva troška i uklapaju li se inovacije ZPK u "zaštitu najugroženijih skupina građana" i ciljeve socijalne politike? Među korisnicima kredita u CHF na koje se odnosi ključna zakonska odredba su, kao i kod drugih valuta, velike razlike. Nesumnjivo ima dosta onih koji su doista socijalno ugroženi. No, među dužnicima u CHF je razmjerno i više nego kod drugih valuta onih koji su tako kupovali druge ili treće stanove, apartmane, skupe nekretnine.  

Nesporno je i da su banke u slučaju CHF kredita imale propusta. Bilo je tu i neprimjerenog reklamiranja tih kredita, pa i guranja nekih klijenata upravo u tu valutnu klauzulu. Imajući to u vidu, može se reći da su eskalacijom krize pokazale manjak sluha za izvanredne okolnosti. Njihov prijedlog kompromisa (prosječna tržišna kamata umanjena za 20%) svojevrsno je priznanje propusta i spremnosti da preuzmu dio tereta. No, kao što ne valja miješati siromaštvo i prezaduženost, isto vrijedi i za propuste i (ne)zakonitost.