Stambena je štednja efikasna i donosi višestruke koristi na svaku uplaćenu kunu iz proračuna, pokazala je analiza koju je za ministra Slavka Linića izradio Institut za javne financije (IJF).

Brojke su jasne: svaka uplaćena kuna poticaja u proteklih 15 godina stvorila je prosječno 1,99 kuna dodane vrijednosti te u državnu blagajnu vratila prosječno 1,56 kuna, rečeno je na okruglom stolu Banka magazina "15 godina stambene štednje u Hrvatskoj". S druge strane, trošak gašenja donio bi neusporedivo veće štete, smatraju u štedioinicama. "U crnom scenariju stvorili bi se problemi s likvidnošću štedionica, što bi snosile grupacije unutar kojih posluju. Kod jedne koja ne posluje unutar grupe teret bi snosio DAB, a govorimo od jedne do 1,5 milijarde kuna isplate osiguranih depozita", kaže predsjednica Uprave Prve stambene štedionice Katarina Šobat. Pet štedionica drži 7,2 milijarde kuna aktive, a jedina koja nema iza sebe banku jest Wüstenrot, čija je aktiva premašila 1,6 milijardi kuna.

Rezultati analize nameću zaključak da nema smisla gasiti sustav, što je dijametralno suprotno od onog što su u Katančićevoj očito željeli čuti jer nije tajna da je studija naručena kako bi se opravdala odluka o smanjenju poticaja i postupnom gašenju sustava. Premda su poticaji trošak proračuna, koji se sa 180 milijuna smanjio na oko 100 milijuna kuna godišnje, povrat je značajan. Osim novca, ta štednja povećava zaposlenost, smanjuje sivu ekonomiju kroz namjensko kreditiranje, potiče rast kroz stambenu izgradnju.  Dok se banke bore s lošim kreditima, štedionice su ostale neokrznute: u bankama se ne vraća 6,2 posto stambenih kredita, a u štedionicama je brojka cijelo vrijeme oko jedan posto. Tu su i poboljšanje energetske učinkovitosti, unapređenje kvalitete stanovanja i zdravlja, pravednija raspodjela dohitka, kao i razvijanje tradicije štednje, zbog kojih se smanjuje ovisnost o državi.  Stambena štednja ima potencijal u zelenoj gradnji, za koju bi se mogli povećati poticaji, u procesima legalizacije, a kamatne stope na kredite mogle bi pasti da štedionice plaćaju nižu stopu premije osiguranja zbog znatno nižeg rizika.

"U raspravama treba li 'debeloj gusci vrat mazat' poticajima potpuno se zaboravlja transgeneracijska štednja, da neke obitelji štede nekoliko ciklusa dok se ne podigne kredit", upozorava analitičar Velimir Šonje. Upravo je "štednja radi poticaja" jedan od argumenata za ukidanje sustava, što je zdušno podupro i premijer koji "zna neke koji su oplodili svoj novac". Šonje ističe da pasivni štediše ne zloupotrebljavaju već održavaju sustav jer broj štediša mora biti veći od onih koji dižu kredit. "Stambene štednje nema bez poticaja, a ona je generator stabilnosti srednjeg sloja. Možemo se pitati kako bi danas izgledao sustav da su ljudi na početku kreditnoga ciklusa uzimali kredite bez valutne klauzule i uz fiksnu kamatnu stopu kao u štedionicama?", zaključio je Šonje. Što u HNB-u i Ministarstvu financija misle, nije se moglo doznati jer su s obje adrese sudjelovanje u zadnji tren – otkazali.