EN DE

Ljubljančani biraju gledajući kroz prste

Autor: Josip Jagić
20. listopad 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Glavni kandidati za prvog čovjeka glavnog grada, Zoran Janković i France Arhar, imaju za sobom uspješne karijere i dobre rezultate, ali se za njima vuku i neugodni repovi

Umorni od politikantstva, građani Ljubljane u predizbornim anketama za lokalne izbore daju najviše šanse dvojici uspješnih ljudi s iskustvom u ekonomiji. Ili se radi o izboru manjeg o dva zla, kako se čini iz napisa gotovo svih slovenskih medija i da se pročitati na slovenskim internet forumima. Dva kandidata s najviše izgleda za osvajanje mjesta gradonačelnika Ljubljane na izborima koji se održavaju ove nedjelje dva su uspješna aktera slovenskog gospodarskog uspona prošlog desetljeća: bivši predsjednik uprave najveće slovenske kompanije Mercator Zoran Janković i France Arhar, bivši guverner Banke Slovenije. Prvi je zaslužan za reformu Mercatora od poljoprivredne zadruge u najveći trgovački lanac u regiji, dok je drugi zaslužan za monetarnu stabilnost Slovenije i uvođenje tolara kao valute samostalne države. Druga značajna sličnost obojice glavnih kandidata je činjenica kako obojica nastupaju kao nestranački ljudi, ali sa više-manje nevješto skrivenom podrškom dvije najjače slovenske stranke. Janković ima podršku lijeve Liberalne demokracije Slovenije, dok je Arhar skriveni kandidat trenutno vladajuće desne Slovenske demokratske stranke premijera Janše. To je nešto o čemu svi mediji bruje, a na to upućuje i činjenica kako su obje stranke kao svoje kandidate istakle bezlične aparatčike u jednoj visoko personaliziranoj kampanji.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Grad poduzeće
Glavna osobina kampanja obojice ekonomista je depolitizacija upravljanja gradom i njegovo vođenje na načelima poduzeća. Probleme i nisu trebali posebno identificirati, godinama su poznati građanima Ljubljane koji nisu zadovoljni nizom stvari, od regulacije prometa, izgradnje škola, čistoće grada, nedostatka parkirališnih mjesta, i svih uobičajenih problema srednjeeuropskih gradova. No kampanja je vrlo brzo prestala biti opterećena svakodnevnim stvarima kao što su komunalni problemi, novi vrtići i škole i ostali sitnice koje znače život, ali izbore čine nimalo zabavnima za medijsko praćenje. Vrlo brzo počeli su napadia na minuli rad obojice kandidata, posebice Jankovića, jer za njega ima i više materijala. On se od početka kampanje susretao s ponovno izvučenim optužbama za sukob interesa i metode ne pretjerano u skladu s dobrim običajima poslovanja. Kao vrhunac, početkom ovog tjedna nepoznat netko poslao je redakcijama odabranih slovenskih medija izvješće revizorske kuće Deloitte o poslovanju grupe Mercator u razdoblju 2000.-2005. U izvješću se ukazuje na niz nepravilnosti u poslovanju kompanije od kojih se najmanje četiri slučaja pripisuju nezakonitostima u poslovanju s kompanijama Electa i Volos, u vlasništvu ili suvlasništvu Jankovićevih sinova Jura i Damijana. Osim tih nepravilnosti, ukazuje se na niz problematičnih pogodbi o kupovini zemljišta u Srbiji, Bugarskoj i na Cipru, te na visoke troškove reprezentacije. Nimalo šokantno, jer se o tome svemu govori već godinama, ali tko god da je izvješće lansirao u danom trenutku, bez sumnje je to dobro tempirao. Dok se dosad govorilo čak o tome da bi Janković izbore mogao dobiti u prvom krugu, šanse za takav razvoj događaja ovime su definitivno smanjene. Kao dodatni minus u jednom dijelu biračke populacije, tu je i činjenica kako Janković i nije baš genetski čisti Slovenac.

Umorni od politikantstva, građani Ljubljane u predizbornim anketama za lokalne izbore daju najviše šanse dvojici uspješnih ljudi s iskustvom u ekonomiji. Ili se radi o izboru manjeg o dva zla, kako se čini iz napisa gotovo svih slovenskih medija i da se pročitati na slovenskim internet forumima. Dva kandidata s najviše izgleda za osvajanje mjesta gradonačelnika Ljubljane na izborima koji se održavaju ove nedjelje dva su uspješna aktera slovenskog gospodarskog uspona prošlog desetljeća: bivši predsjednik uprave najveće slovenske kompanije Mercator Zoran Janković i France Arhar, bivši guverner Banke Slovenije. Prvi je zaslužan za reformu Mercatora od poljoprivredne zadruge u najveći trgovački lanac u regiji, dok je drugi zaslužan za monetarnu stabilnost Slovenije i uvođenje tolara kao valute samostalne države. Druga značajna sličnost obojice glavnih kandidata je činjenica kako obojica nastupaju kao nestranački ljudi, ali sa više-manje nevješto skrivenom podrškom dvije najjače slovenske stranke. Janković ima podršku lijeve Liberalne demokracije Slovenije, dok je Arhar skriveni kandidat trenutno vladajuće desne Slovenske demokratske stranke premijera Janše. To je nešto o čemu svi mediji bruje, a na to upućuje i činjenica kako su obje stranke kao svoje kandidate istakle bezlične aparatčike u jednoj visoko personaliziranoj kampanji.

Grad poduzeće
Glavna osobina kampanja obojice ekonomista je depolitizacija upravljanja gradom i njegovo vođenje na načelima poduzeća. Probleme i nisu trebali posebno identificirati, godinama su poznati građanima Ljubljane koji nisu zadovoljni nizom stvari, od regulacije prometa, izgradnje škola, čistoće grada, nedostatka parkirališnih mjesta, i svih uobičajenih problema srednjeeuropskih gradova. No kampanja je vrlo brzo prestala biti opterećena svakodnevnim stvarima kao što su komunalni problemi, novi vrtići i škole i ostali sitnice koje znače život, ali izbore čine nimalo zabavnima za medijsko praćenje. Vrlo brzo počeli su napadia na minuli rad obojice kandidata, posebice Jankovića, jer za njega ima i više materijala. On se od početka kampanje susretao s ponovno izvučenim optužbama za sukob interesa i metode ne pretjerano u skladu s dobrim običajima poslovanja. Kao vrhunac, početkom ovog tjedna nepoznat netko poslao je redakcijama odabranih slovenskih medija izvješće revizorske kuće Deloitte o poslovanju grupe Mercator u razdoblju 2000.-2005. U izvješću se ukazuje na niz nepravilnosti u poslovanju kompanije od kojih se najmanje četiri slučaja pripisuju nezakonitostima u poslovanju s kompanijama Electa i Volos, u vlasništvu ili suvlasništvu Jankovićevih sinova Jura i Damijana. Osim tih nepravilnosti, ukazuje se na niz problematičnih pogodbi o kupovini zemljišta u Srbiji, Bugarskoj i na Cipru, te na visoke troškove reprezentacije. Nimalo šokantno, jer se o tome svemu govori već godinama, ali tko god da je izvješće lansirao u danom trenutku, bez sumnje je to dobro tempirao. Dok se dosad govorilo čak o tome da bi Janković izbore mogao dobiti u prvom krugu, šanse za takav razvoj događaja ovime su definitivno smanjene. Kao dodatni minus u jednom dijelu biračke populacije, tu je i činjenica kako Janković i nije baš genetski čisti Slovenac.

Sindrom Bandića
S druge strane tu je na prvi pogled kao suza čist drugi kandidat Arhar, koji će zbog svoje navodne velike bliskosti s klerikalnim krugovima (klerikalizam – antiklerikalizam je u Sloveniji tradicionalno politička razdjelnica) zasigurno izgubiti neke glasove. Kao i Janković uspješan u minulom radu, i Arhar upravo iz tog razdoblja vuče neke repove, stare deset godina. Zaposlenici Banke Slovenije, njih 114, tužili su tu instituciju zbog isplaćenih preniskih plaća. Sudski epilog potrajao je godinama, a neki slučajevi navodno do danas nisu zaključeni. Dok je u nekim slučajevima slovenski Vrhovni sud presudio u korist vodstva Banke Slovenije. Nedugo prije donošenja presude, u javnost je procurila informacija kako je Arhar ručao s predsjednicima Ustavnog i Vrhovnog suda, Mitjom Deisingerom, odnosno Francetom Testenom. Deisinger je nedavno, na zgražanje dijela javnosti zajedno s još četvoricom vrhovnih sudaca javno podupro Arharovu kandidaturu za gradonačelnika. Nakon upozorenja kako je to nespojivo s njegovom dužnošću, odstupio je. Arhar je još 1999. zanijekao da je pokušao utjecati na odluke sudaca, već se s ovom dvojicom slučajno sreo i samo savjetovao o problemu duga štedišama Ljubljanske banke, a prema njegovim riječima, tko je za ta pitanja mogao biti bolji savjetnik. No slovenski dnevnik Finance došao je u posjed narudžbe tri reprezentativna ručka s imenima sudionika slučajnog ručka, na kojoj je pečat Banke Slovenije i potpis tadašnje članice kabineta guvernera Mije Godnič. Arhar je postojanje narudžbenice odbio komentirati. Ljubljančani se tako susreću s nečim što bi se u našim uvjetima moglo nazvati sindromom Bandić. Njihovi favoriti su kandidati koji za sobom imaju repove nedokazanog sukoba interesa, nedokazanog pokušaja utjecanja na neku od grana vlasti, nedokazanog korištenja položaja za stjecanje imovinske koristi… I poput građana hrvatskih gradova, a posebice nekih, zbog boljitka vlastitog grada spremni su zažmiriti na jedno, ili čak oba oka, na slučajeve korupcije, vjerujući kako će sposobno i energično vodstvo uspjeti u gradu napraviti puno, čak i ako sami od toga puno prihoduju mimo pravila. Zlobnici bi rekli, kad već zaostajemo u ekonomskom razvoju, možemo se tješiti činjenicom kako slovenska politička kultura još ipak nije toliko odmakla od naše. Nitko ne daje ostavke ili se povlači iz politike radi sumnje na korupciju ili sukob interesa.

Jankovića podupiru Đuro, Vilfan, Katanec i Zdovc

Za 45 mjesta u gradskom vijeću Ljubljane natječe se čak trideset različitih lista, a sve parlamentarne stranke istaknule su svoje: SD, SDS, NSi, SLS, LDS i DeSUS. Osim njih, ističu se i Zeleni Slovenije, Stranka ekoloških gibanja, Stranka demokratske akcije Slovenije. Među živopisnim listama za druge gradove, ističu se Lista radija Svraka iz Novog mesta, Lista hrabrih u Postojni, Lista optimista u Izoli itd. Janković je u svoju listu, iako na niska mjesta, uspio privući i nekoliko osoba iz slovenskog javnog života: komičara Branka Đurića-Đuru, pjevača Magnifica, nogometaša Srečka Katanca i košarkaša Petera Vifana i Juru Zdovca.

Političke teme: stadion i toplana

Poput Zagreba, i u Ljubljani je izgradnja novog gradskog stadiona političko pitanje, ali jedno od onih koje će morati pričekati bolja vremena. U Ljubljani se daleko većim problemom smatra zastarjelost sistema gradskih toplana koje su izgrađene prije više od četrdeset godina, i hitno treba modernizaciju. Tako bi se trebalo naći novac za obnovu sistema i izgradnju jedinstvenog sustava proizvodnje topline i električne energije, koji za sobom ostavlja najmanje onečišćenja. Nova gradska uprava to trebala bi to omogućiti, jer cijeli program već postoji.

Autor: Josip Jagić
20. listopad 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close