Manji broj vozila koji je u prvoj polovici srpnja ušao u Hrvatsku, slabija popunjenost hotela i privatnog smještaja, te pad prodaje na nekim ključnim tržištima poput njemačkog i posebno ruskog, to možda nisu razlozi za katastrofične prognoze turističke godine, no situacija svakako upućuje na pogrešne korake i propuste u turističkoj politici, što u ovoj godini više nego ranije dolaze na naplatu.

I najveći optimisti u turističkom sektoru u 2013. tako očekuju izvjestan pad prometa i prihoda, a pribojavaju se iduće godine. Mnogo okolnosti ide u prilog pesimizmu. Najaktualniji je gaf hrvatske Vlade s ruskim vizama, koje su na dnevni red Vlade došle prekasno, uz istodobno rezanje budžeta za oglašavanje na ruskom tržištu, pa se ne treba čuditi padu broja ruskih turista u ovoj, a možda i u idućoj godini. Koliko nas god iz ministarstava uvjeravali da je učinjeno sve što se moglo i da izdavanje viza ne može biti jednostavnije, činjenica je da turističke zemlje poput Cipra, Turske, Egipta vize izdaju u zračnim lukama ili na graničnim prijelazima, a mi ćemo tek ovih dana otvoriti sve predviđene vizne centre u Rusiji.

Ovogodišnji povratak Grčke na tržište, uz nevjerojatno niske cijene također je uzeo danak, preusmjerivši dio gostiju kojima je svejedno na čijoj plaži se sunčaju, ako ih to stoji četiri puta manje nego u Hrvatskoj. Zanimljivo, u najluksuznijim kapacitetima u srpnju nije pao promet. No gosti koji ljetuju u smještaju s tri zvjezdice, a to je unatoč željama u Hrvatskoj prosjek, umjesto Hrvatske odabrat će Grčku ili Tursku. Turska je tako u prvih pet mjeseci imala rast od 18 posto, a najviše turista došlo je iz Njemačke i Rusije. Zračne luke na grčkim otocima u srpnju bilježe 15 do 20 posto rasta u odnosu na lani, a broj ruskih turista na Rodosu narastao je za čak 67 posto. Možda je slučajnost, no u Hrvatsku će zbog viza doći manje Rusa, a turoperatori iz Njemačke također bilježe pad prodaje za Hrvatsku. Koliko god "frajerski" zvučalo da nam jeftine destinacije nisu uzor ni konkurenti, istina je da Hrvatska još uvijek nije stvorila ponudu koja će opravdati visoku cijenu, i zato je preskupa.

Preskup je smještaj, izuzev nekih hotela, destinacije su i dalje dosadne, suveniri zastarjeli, plaže zapuštene. Komunikacija između najznačajnijih partnera u sektoru slaba je ili ne postoji, ljudi na vodećim pozicijama kadroviraju se politički, menadžment nije dorastao zahtjevima tržišta, a poduzetnici se bore s lošim zakonima i administracijom. Još uvijek nisu doneseni te izmijenjeni ključni zakoni, Zakon o radu, Zakon o turističkom zemljištu, Zakon o pomorskom dobru…koji bi olakšali posao investitorima, upravama i svim radnicima. Turizam se u Hrvatskoj događa sam po sebi, i zato ga u svakom trenutku može poljuljati najslabiji vjetar. A sad je, eto, malo zapuhalo.