Pregovori o stvaranju najveće svjetske zone slobodne trgovine počeli su opterećeni hipotekama špijunskih skandala i protekcionizma. Naime, jučer je počela prva runda pregovora o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) između EU i SAD-a, koje bi prema procjenama Europske komisije s vremenom trebalo Europskoj uniji donijeti rast trebalo BDP-a za 0,5 posto i otvaranje oko 400.000 radnih mjesta. TTIP se ne bi bavio samo pitanjem uklanjanja carina, već bi otvorio tržišta dvije ekonomske supersile i za investicije, usluge te javne nabave, a prostor TTIP-a generirao bi oko 50% svjetskog BDP-a, 30% globalne trgovine i 20 izravnih stranih ulaganja.

Iako su se prigovori pripremali gotovo dvije godine počinju u vrijeme najzategnutijih odnosa EU-a i SAD-a u posljednjih nekoliko godina, nakon što su procurili podaci o američkom programu Prizma masovnog nadgledanja globalnog internetskog prometa. Dok se još nije ni počela slijegavati prašina oko tog tajnog programa, transatlantski diplomatski spor još se više produbio nakon što je objavljeno da američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) snima i nadzire internu računalnu mrežu dužnosnika Europske unije u Washingtonu, kao i misiju EU pri Ujedinjenim narodima. Zato je i Europski parlament zatražio da se istodobno s pregovorima o TTIP-u sastanu i "profesionalni stručnjaci" s obje strane Atlantika kako bi razjasnili pojedinosti oko programa Prizma, javlja EurActiv. Ipak, kako procjenjuje londonski Centar za istraživanje ekonomske politike, Bruxelles i Washington imaju više od 100 milijardi dolara godišnje razloga da se TTIP ispregovara. Toliki bi se, naime, godišnje trebalo sliti u gospodarstva EU i SAD-a zahvaljujući postizanju trgovinskog sporazuma.

Ovotjedna runda pregovora bit će uglavnom organizacijska, a pregovarači bi se trebali podijeliti na 15 skupina koja će se baviti pitanjima od pristupa poljoprivrednom tržištu i elektroničkoj trgovini, pa sve do ulaganja i kompetitivnosti. Inače, ideja o stvaranju trgovinskog partnerstva između EU i SAD-a predstavili su američki trgovinski predstavnik Dan Mullaney i njegov europski kolega Ignacio Garcia još 1995., no tada su je pokopali uspon Kine, propast pregovora u Dohi i pustoš koju je iza sebe ostavila svjetska gospodarska kriza.

Interesi

Javni radovi i izvoz GMO usjeva

EU najviše zanima da za svoje kompanije dobije izuzeće kako bi se mogle natjecati na unosnim javnim projektima, koji su, inače, rezervirani za američke kompanije. Amerikanci pak žele da EU ukloni ili barem ograniči prepreke za uvoz genetski modificiranih usjeva, a što već godinama frustrira američke farmere. Upravo ova dva pitanja, koja su vrlo osjetljiva za obje strane i oko kojih će se voditi rovovska borba, ukazuju na to da bi pregovori mogli trajati dulje od očekivane dvije godine.