Indijska vlada najavila je privatizaciju četiriju najvećih elektroenergetskih kompanija radi povećanja efikasnosti tamošnje elektroprivrede čiji su kapaciteti nedovoljni u ostvarenju bržeg gospodarskog rasta. Ministar energetike R. V. Shahi rekao je kako vlada namjerava prvim javnim izdavanjem dionica (IPO) prodati 10-postotni udio u poduzećima Power Finance, National Hydroelectric Power, Rural Electrification i Power Grid. Prema vladinim podacima, više od polovice indijskih sela i oko 40 posto stanovništva u gradovima nema pristup električnoj energiji. “Potražnja je iznimno velika te nas stavlja pred pravi izazov”, izjavio je Shahi, dodavši kako u ovom trenutku ne zna koliko će država dobiti prodajom udjela. U Indiji nestašice struje prisiljavaju proizvodne i uslužne kompanije na postavljanje svojih generatora koji donose veće troškove i tako smanjuju konkurentnost. Stanovništvo je također suočeno s učestalim manjkom struje pa mnoga kućanstva ovise o malim generatorima ili baterijskim paketima. Mnogi stručnjaci procjenjuju da ni najavljena privatizacija četiriju kompanija nije dovoljna za uspostavu efikasnog elektroenergetskog sustava. Prema riječima Harrya Dhaula, generalnog direktora Udruge nezavisnih indijskih proizvođača struje, privatizacija mora biti brža i veća. “Dok vlada ne poveća kapacitete sa sadašnjih 130.000 megavata na 500.000, rast BDP-a od deset i više posto nije moguć”, kaže Dhaul. Anjani Agrawal iz konzultantske tvrtke Ernst & Young smatra da je i ovo dobar početak u dugoročnoj izgradnji kvalitetnog elektroenergetskog sustava. Predloženu privatizaciju četiriju poduzeća još treba odobriti parlament što bi prema mišljenju R. V. Shahia moglo potrajati nekoliko mjeseci. Vladinu potezu mogle bi se suprotstaviti komunističke i lijeve stranke.

Analitičari ističu da i ako vlada dobije potporu dijela lijevih stranaka s kojima participira u vlasti, i dalje će biti potrebno učiniti velike korake, odnosno pribaviti znatne sume kako bi do 2012. godine 1,1 milijarda Indijaca imala pristup struji, što je označeno kao službeni cilj. Istovremeno, u Helsinkiju je održan bilateralni sastanak Indije i Europske unije na kojem se razgovaralo o međusobnoj trgovini, investicijama, klimatskim promjenama, energetici, avijaciji te suradnji na području znanosti. Obje su se strane složile kako je međusobni trgovinski ugovor iznimno važan, posebice zbog propalih pregovora na razini Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Europska unija nastoji postići sporazum o slobodnoj trgovini na području investicija, javne nabave, intelektualnog vlasništva i antimonopolističke politike. U situaciji kada je prilično neizvjesno hoće li unutar WTO-a zemlje u razvoju i razvijene zemlje postići suglasnost o ukidanju carina te subvencija poljoprivredi, što zasad predstavlja nepremostiv problem, EU nastoji ostvariti bilateralne dogovore i s Južnom Korejom, Rusijom te južnoameričkim i bliskoistočnim zemljama. Indija se posljednjih godina ubrzano razvija te postaje sve važniji čimbenik na globalnoj sceni. Indijski su predstavnici istaknuli u Helsinkiju kako im je želja privući više investicija iz EU. Indiji je, naime, potrebno 320 milijardi dolara kako bi u idućih pet godina unaprijedila infrastrukturu. U tom pravcu nužni su godišnji iznosi od oko 16 milijardi dolara, a ove godine oni će dosegnuti tek 12 milijardi. Trgovina između Europske unije i Indije prošle je godine iznosila između 40 i 50 milijardi dolara, a predstavnici indijske industrije očekuju kako će se ona do 2008. povećati na 70 milijardi. Dvije su strane najavile nove sastanke na kojima će se raspravljati o nafti, prirodnom plinu te ugljenu. Indija i EU namjeravaju bliže surađivati i na pitanju radničkih prava i ekonomske politike, a razgovarat će i o povećanju zračnog prometa između dvaju kontinenata.