Iako u Ministarstvu vanjskih poslova naglašavaju da nakon ukidanja tzv. ograničenog reciprociteta talijanski državljani mogu bez dosadašnjih ograničenja kupovati nekretnine u Hrvatskoj, mnogi su to već odavno učinili. Premda službeni podaci govore kako je unazad 11 godina obrađeno 6803 zahtjeva stranaca, pretpostavlja se da je tridesetak tisuća onih koji su se ipak domogli nekretnine. Više je legalnih načina na koje stranci mogu zaobići službenu proceduru i doći u posjed nekretnine bez dozvole Ministarstva prvosuđa.

Posudba tvrtki
Najpoznatiji i najčešće primjenjivan je osnivanje poduzeća u Hrvatskoj. Budući da se tvrtka onda smatra hrvatskom pravnom osobom, u posjedu može imati nekretninu bez obzira tko joj je vlasnik i kojeg je državljanstva. Što se ulaska stranog kapitala tiče, nakon što osnuje tvrtku u Hrvatskoj, stranac prebacuje novac s inozemnog računa u nju, zapravo “posuđujući” novac svojoj tvrtki. Od te se pozajmice poslije kupuje nekretnina. U Hrvatskoj ima oko 3000 trgovačkih društava s udjelom u stranom vlasništvu, a koliko je fiktivnih tvrtki do sada kupilo nekretninu nije poznato. Moguće je naime i da Hrvatski državljanin osnuje trgovačko društvo, potom u njega unese vlasništvo nad nekretninom, a onda nekretninu kao udio u trgovačkom društvu proda strancu. S druge strane, da bi inozemni državljanin došao u posjed nekretnine u Hrvatskoj, ne mora čak ni osnovati poduzeće.

Doživotni stanar
Postoji mogućnost da s vlasnikom nekretnine potpiše ugovor na način da u vlasničkom listu i dalje ostane upisan stari, domaći vlasnik, a stranac se u teretnom dijelu vlasničkog lista upisuje kao “doživotni produžavatelj”, odnosno kao doživotni stanar kojeg nasljeđuju i potomci. Da bi se osigurao, stranac uknjižuje pravo zaloga u vrijednosti nekretnine. Ako bi stari vlasnik želio nekretninu ponovno prodati, morao bi “doživotnom produžavatelju” isplatiti njezinu vrijednost. Takav je način možda jednostaviji i jeftiniji nego osnivanje tvrtke, no donosi veće probleme ako stranac-vlasnik želi prodati nekretninu nad kojom de facto nije upisan kao vlasnik. Osnivanje tvrtke pak povlači daleko veće troškove i dugoročne financijske obveze prema državi. Strani državljanin također može dobiti koncesiju na korištenje nekretnine koju je sam sagradio na tuđem vlasništvu.

Samo pet tisuća stranaca dobilo odobrenje za kupnju

Od 1991. do kraja srpnja ove godine talijanski državljani predali su 340 zahtijeva za kupnju nekretnina. Od toga 221 zahtjev je riješen, no samo 94 pozitivno, ostali su odbijeni i to zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu imali prijavljen boravak u Hrvatskoj.U razdoblju od 1991. do danas Hrvatska je riješila 6803 zahtjeva stranih državljana koji su željeli kupiti nekretnine u našoj zemlji, od toga 4977 pozitivno. U Ministarstvu pravosuđa, koje odnedavno samostalno rješava ove predmete (prije je bila potrebna i suglasnost Ministarstva vanjskih poslova) na rješenje još čeka 4836 zahtjeva stranih državljana za kupnju naših nekretnina. Europska komisija još je prije mjesec dana objavila kako očekuje da Hrvatska počne brzo i učinkovitu rješavati ove “hrpe” nagomilanih predmeta. To je ujedno i jedno od dvaju mjerila (benchmark) koje Hrvatska mora ispuniti kako bi mogla otvoriti pregovore s EU u poglavlju slobode kretanja kapitala. U našem Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija drže kako ovaj benchmark Hrvatska nije “zaradila” zbog Italije i njezinog nezadovoljstva “diskriminacijom” talijanskih građana, nego da je veći pritisak oko kupnje nekretnina dolazio iz Njemačke i Austrije.