Jeffrey Skilling, bivši izvršni direktor Enrona, tvrtke koja je postala sinonim za seriju golemih knjigovodstvenih afera u SAD-u početkom 2000-ih godina, zbog kojih su tisuće ljudi ostali bez ušteđevine, uspio se dogovoriti s američkim Vrhovnim sudom o smanjenju zatvorske kazne za možda deset godina.

Skilling, koji je u zatvoru od prosinca 2006., uspio je postići nagodbu: obvezao se da će prekinuti sve žalbene procese i pristao da se njegova zamrznuta imovina vrijedna 40 milijuna dolara razdijeli žrtvama Enrona, a zauzvrat je sud odobrio smanjenje kazne sa 24 godine i četiri mjeseca na 14 do 17 i pol godina zatvora. Temelj Skillkingove žalbe je, među ostalim, ranija presuda Vrhovnog suda kojim je priznato da je zakonska definicija "poštene usluge", na temelju koje se djelomično temeljila Skillingova osuda, nejasna i neustavna.Iako je definicija "poštene" usluge sporna, ostaje činjenica da je zbog kreativnog knjigovodstva  kojim je uprava Enrona, kompanije koja je u nekoliko godina prerasla iz omanjeg operatora plinovoda do najvećeg svjetskog trgovca električnom energijom, prikrivala razmjere zaduženosti.

Kad je dug i problemi s novčanim tokom otkriven, dionice Enrona, koji je krajem 2000. imao tržišnu kapitalizaciju preko 60 milijardi dolara, 2001. godine su izgubile svu vrijednost i mirovinski fondovi zaposlenika Enrona – koji su naravno, veliki dio imovine imali u Enronovim dionicama – ostali su bez ušteđevine. Arhitekt kreativnog knjigovodstva, uz Upravu Enrona, bila je knjigovodstvena tvrtka Arthur Andersen, jedna od nekadašnjih "velikih pet" knjigovodstvenih konzultanata, uz PwC, Deloitte Touche Tomatsu, Ernst & Young i KPMG. Nakon što je i Arthur Andersen proglašen krivim, tvrtka se dobrovoljno ugasila i "velikih pet" postalo je "velikih četiri". Osim Skillinga u sudskom procesu je proglašen krivim i predsjednik Upravnog odbora Enrona Kenneth Lay, no on je umro mjesec dana nakon presude. Enron je bio samo najistaknutiji u nizu knjigovodstvenih skandala početkom 2000-ih godina, nakon što je "dotcom boom" tehnoloških dionica dosegao svoj vrhunac. Među velikim tvrtkama koje su tada morale priznati neuredno poslovanje i završile u stečaju bili su i telekomi Worldcom i Adelphia čiji su direktori Bernard Ebbers odnosno John Rigas također završili u zatvoru zbog laganja ulagačima, zaposolenicima i regulatorima.

U jeku Enronova kolapsa u SAD-u je osnovana Radna grupa za korporativne prijevare (Corporate Fraud Task Force), koja je osigurala gotovo 1300 osuđujućih optužbi zbog knjigovodstvenih prijevara, od čega 30 za Enron. Enron je poslovao i u Hrvatskoj, ali je i tu bio obilježen aferom. S kompanijom je 1996. sklopljen sporazum za gradnju Termoelektrane Jertovec, a 1999. su HEP i Enron parafirali ugovor o preuzimanju električne energije kojim je dogovorena gradnja plinske termoelektrane kapaciteta 240 megavata, a cjelokupni se posao procjenjivao na oko 1,2 mlrd. dolara. Enronova savjetnica Zdenka Gast tvrdila je da će taj posao privući i druge američke ulagače, no početkom 2000. ugovori su raskinuti (iako su krajem 1999. čak svečano otvoreni radovi na TE Jertovec), a suradnja svedena na kupoprodaju struje. Ugovori su zapravo bili nepovoljni za Hrvatsku, navodno jer se očekivalo da će unosan ugovor Enronu pomoći u lobiranju u korist Hrvatske u Washingtonu.