Čini se da je nedostatak radnika koji posjeduju posebne vještine, a što je veliki problem u Sjedinjenim Američkim Državama, donekle i krivnja samih kompanija koje potražuju radnike. Nova istraživanja pokazuju kako je veliki jaz između traženih zanimanja i vještina te naziva radnih mjesta koje su imali oni koji predaju molbe za posao. Kako piše Harvard Business Review, a prema istraživanju CareerBuildera provedenom na više od 2000 kompanija, čini se da poslodavci nesvjesno igraju veliku ulogu u onome što se zove "deficit potrebnih vještina". 

Novi način potrage
Voditelji odjela ljudskih potencijala (HR odjela) koji su zaduženi za zapošljavanje novih radnika često u pristiglim molbama gledaju samo nazive bivših radnih mjesta, bez da obraćaju pažnju na opis radnog iskusta unutar kojega se često nalaze vještine koje se traže od budućeg zaposlenika. Prema istraživanju CareerBuildera oko 55 posto menadžera koji pregledavaju molbe za zaposlenje priznaje kako u molbama gledaju samo nazive bivših radnih mjesta i pokušavaju pronaći naziv koji odgovara radnom mjestu za koje njihova tvrtka zapošljava. S druge strane, oni menadžeri koji su izjavili kako nemaju problema pri pronalasku radnika čije im vještine trebaju u 42 posto slučajeva su zabranili traženje radnika isključivo kroz promatranje naziva bivšeg radnog mjesta. Čini se da je razlika od 13 posto više nego značajna, piše Harvard Business Review. Menadžeri iz odjela za ljudske resurse shodno tome kada se fokusiraju samo na nazive prijašnjih radnih mjesta u pregledu molbi potencijalnih kandidata za posao često se žale na nedostatak traženih vještina na tržištu rada. A odluka o zapošljavanju u takvim situacijama često je proizvoljna, tj. nije temeljena na realnim čimbenicima.

Utjecaj kompanije
I dok su sama imena radnih mjesta unutar kompanija dosta općenita, piše Harvard Business Review, malo govore o stvarnim vještinama koje radnici posjeduju. Utjecaj na nazive radnih mjesta može imati i veličina kompanije ili industrije u kojoj pojedinci rade, a takav naziv radnog mjesta može zavarati budućeg poslodavca. Zato Harvard Business Review savjetuje kompanijama da same školuju radnike za potrebite vještine, ali i izmijene način potrage za novim zaposlenicima. Razumljivo je da su danas u vrijeme krize menadžeri na čelu odjela za ljudske resurse pod pritiskom i da se od njih očekuje da odmah pronađu zvijezdu za novo radno mjesto. Takav pristup doveo je do još jednog sindroma, a to je sve duže trajanje natječaja za radna mjesta koje se u proteklih godina produžilo sa nekoliko dana na nekoliko tjedana. Čini se kako se u krizi traži savršen radnik koji ne postoji.  

Oglasi sve duže traju

Potrebno 20 i više dana

Kako je nedavno istaknuto i u američkom New York Timesu vrijeme potrebno za pronalazak radnika s posebnim vještinama sve je duže. Tako oglasi za posao ostaju otvoreni oko 23 dana nasuprot svega 15-ak dana 2009. godine. Problem nedostatka potrebnih vještina među radnicima osjeti se i na prihodima kompanija. U istraživanju CareerBuildera čak 38 posto tvrtki izjavilo je kako osjeti nedostatak vještina, ali i kako se to osjeti na poslovnim rezultatima. Čak 41 posto tvrtki zabilježilo je pad produktivnosti, a petina tvrtki osjetila je pad prihoda. Oko 20 posto anketiranih tvrtki osjetilo je nedostatak inovacija i rasta.