U idućih mjesec dana statističari i ekonomisti koji servisiraju pregovarački tim za poglavlje Regionalni razvoj morat će predložiti još jedan novi model statističke podjele Hrvatske jer su nakon nekoliko mjeseci razmatranja tijela Europske komisije zaključila da zadnji model podjele na Jadransku i Kontinentalnu regiju zadovoljava brojčane kriterije, ali ne i smisao podjele na statističke regije.

Upravljanje
Hrvatskom pregovaračkom timu je, naime, na prošlotjednom screeniningu sugerirano da bi podjela na statističke regije, uz to što odgovara kriterijima da u njoj mora biti između 800.000 i tri milijuna stanovnika, morala stvoriti pretpostavke za “upravljanje” regionalnim razvojem. To ne znači da će se na razini statističkih regija donositi odluke vezane za regionalnu politiku jer je to u Hrvatskoj zbog političkih razloga spušteno na razinu županija, ali bi se na toj razini morale stvoriti neke pretpostavke operativnosti, što u slučaju podjele na dvije regije očito nije bio slučaj. Stoga će zadatak statističara i ekonomista biti da ponovno izrade model podjele na tri regije, ali dorađeniji od prijedloga definiranog krajem prošle godine. Tada je, podsjetimo, podjela na tri regija također uključivala Kontinentalnu i Jadransku regiju uz Zagreb bez prstena kao posebnu regiju, ali je takva podjela pala na ispitu jer Zagreb službeno ima 12.000 stanovnika manje od 800.000, što je donji prag za definiranje statističkih regija. Zagreb bi, kako se može čuti, ponovo trebao biti “centar” treće regije, ali nije definirano koja bi ju područja još trebala činiti. Malo je vjerojatno da bi treću regiju uz Grad Zagreb mogao činiti klasičan zagrebački prsten zbog dvojbi bi li u takvoj podjeli Zagrebačka županija imala mogućnost izboriti buduća sredstva strukturnih fondova. Kao ideja se zato nameće mogućnost da područje sjeverozapadne Hrvatske bude jedna regija.
Koliko god model podjele zemlje na statističke regije bio neatraktivan zbog činjenice da tu podjelu neće pratiti i određena politička moć, kašnjenja i brojna lutanja u njihovu definiranju, ipak imaju konkretne posljedice. Podjela na statističke regije nužna je zbog izrade “karte” regionalnih državnih potpora prema kojoj svaka država u većoj mjeri može poticati razvoj u gospodarski manje razvijenim područjima, a Hrvatska takvu politiku ne može provoditi. Razlog je što je početkom ožujka istekao rok prema kojem se cijela Hrvatska smatrala područjem niskog životnog standarda, a nije donesena statistička podjela države na razini NUTS 2 koja je preduvjet za izradu karte regionalnih potpora kao pretpostavke za dodjelu regionalnih državnih potpora poduzetnicima koji posluju na područjima koja razvojno zaostaju za ostatkom države.

Potpore
Takve potpore u slučaju malih i srednjih poduzetnika, primjerice, nisu zanemarive i mogu iznositi i do 1,5 posto opravdanih troškova pojedinog poduzetnika. Sada se na regionalne potpore u Hrvatskoj izdvajaju daleko manji iznosi nego u EU gdje na regionalne potpore opada i do 13 posto ukupnih potpora. U Hrvatskoj su one, prema podacima za 2005. godinu, iznosile oko 2,6 posto ukupnih potpora pa se u idućim godinama nakon donošenja karte regionalnih potpora i potrebne zakonske regulative očekuje njihov rast.