Željko Herner, jedan od osnivača Eko-centra na ekološkoj farmi Željka Mavrovića priprema doktorsku dizertaciju iz ekološkog menadžmenta i bit će prvi doktor znanosti ovog područja na toj najvećoj ekološkoj farmi u Hrvatskoj. Svrha Eko-centra je edukacija, obrazovanje i istraživanje. Zamislili smo, kaže Herner, u centru istraživati sve tehnike i agrotehnologije u ekološkoj proizvodnji. U posljednje dvije godine centrom je prošlo oko 15 tisuća ljudi, a djelatnici Eko-centra obilazeći škole i vrtiće, obuhvatili su barem dvostruku populaciju.

Kruh od 15 žitarica
U Sloboštini kraj Požege gdje se nalazi Eko-centar, o ekološkoj poljoprivredi uče poduzetnici, turisti i učenici tijekom cijele godine, a ovog su vikenda, primjerice, s novinarima tamo bili i đaci srednje Poljoprivredne škole iz Požege. Centar ima pokusni ekovrt s visokom steljom (slamom), a ovog vikenda otvorena je i prva banka sjemenki i preparata. Sve to radi se s ciljem pokretanja i razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj jer je jedan od glavnih ograničenja njezinog razvoja upravo nizak stupanj znanja i informiranosti. A Eko-centar Mavrović ne samo što pridonosi razvitku ekopoljoprivrede već radi na očuvanju okoliša, nudi rješavanje organskog otpada te razvija rurarna područja. Dakako, Mavrović je pionir u novoj ponudi u slastičarsko-pekarskoj industriji. Tako potrošači mogu birati nešto skuplji, ali zato za zdravlje kvalitetniji kruh i pecivo od petnaest vrsti žitarica i uljarica koje se uzgajaju na Mavrovićevom imanju u Sloboštiti i proizvode u pekarnicama u Zagrebu, Rijeci i Splitu.

Zagrebačka banka i Eko-centar Mavrović počeli su suradnju 2004. godine na projektu promicanja ekopoljoprivrede i zdravog života. Ove je godine Zaba sa 150 tisuća kuna financirala sve edukacijske programe na Mavrovićevu imanju Irokez, koji su bili namijenjeni poljoprivrednicima, učenicima, studentima i ostalim zainteresiranim građanima. Edukacijski program odvija se kroz više od 20 interaktivnih radionica u kojima se prenose temeljna znanja o ekoproizvodnji i načinima održivog gospodarenja te promiče javna ekološka svijest. O ekološkoj poljoprivredi u nas se još natuca, kazao je Željko Mavrović te dodao kako se u toj proizvodnji točno zna što se smije, a što ne. Ona je spoj onog što su znali naši stari i onog što se otkriva u laboratoriju, dakle, tradicije i tehnologije. U ekološkoj poljoprivredi ne može se nabrzinu zaraditi, već treba imati strpljenja i početnog uloga, a koji je, rekao je u šali Mavrović, on zaradio “mlateći ljude” kao boksač. Mavrović kaže: “Ekološku poljoprivredu većina danas smatra povratkom na staro, fizički teško i intelektualno dosadno. Baš tu se griješi i ekopoljoprivreda se zasniva na kreativnosti individue, a najbolji primjer je gospodarenje u vrtu s visokom steljom, u vrtu bez motike, ali s puno ljudskog angažmana, upravo onog emotivnog i osjetljivog. Čovjek koji želi živjeti život punim plućima stvarno može naći prekrasnih izazova u takvom načinu ostvarivanja svoje egzistencije, ali i odnosa prema prirodi i okolišu. Takav sa sigurnošću gradi sebe kao biće koje razumije, suosjeća i voli druge ljude”.

Razvoj malih gospodarstava
Mira Arbanas, direktorica osobnog i poduzetničkog bankarstva Zagrebačke banke za Slavoniju podsjeća da banka surađuje s 208 poljoprivrednika, malih poduzetnika koje kreditira. Ona kaže: “Najveći utjecaj ekopoljoprivrede na razvoj gospodarstva leži u mogućnostima razvoja ne samo velikih, već i malih obiteljskih gospodarstava s obzirom na količinu zemlje koju posjeduju seljaci. Iako Hrvatska ima prirodne potencijale za ekološku poljoprivredu, računa se da je samo 0,37 posto ukupnih poljoprivrednih površina pod ekouzgojem, dok je europski prosjek 10 posto. Zagrebačka banka autor je ekoprojekta s čijom realizacijom se počelo još 1998. godine i jednina je financijska institucija, suosnivač Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj”. Banka je prepoznala dobre strane centra pa se odlučila na sufinanciranje Mavrovićeva projekta. Stoga je podržala njegove smjerove edukacije. Prvi smjer usmjeren je prema poljoprivrednicima koji kroz centar stječu znanja o ekološkoj poljoprivredi koristeći znanja koja se dobivaju na pokusnim poljima Mavrovićeva imanja, preko suradnje sa znanstvenim institucijama i kooperacijom s drugim ekološkim zadrugama i poljoprivrednicima. Drugi smjer edukacije je edukacija šire javnosti – potencijalnih kupaca ekološke hrane kroz posjete edukacijskom centru i samom imanju, predavanja po školama, pojavljivanje u medijima i sl.