Slastičarska djelatnost jedna je od najpropulzivnijih u Hrvatskoj, otvara se sve više takvih obrta i tvrtki, koji ostvaruju sve veće prihode.

U tom rastu posljednjih je godina svoju priliku pronašla i zagrebačka tvrtka Konding koja isporučuje opremu za slastičarnice i industrijske pogone te sirovinu za slastice. "Nikada nismo imali posla koliko u posljednje dvije godine. Ljudi masovno investiraju u slastičarski biznis, moderniziraju postojeće kapacitete ili pak pokreću novi posao. Imam dojam da je ovo djelatnost koja je, ako ne baš potpuno imuna na krizu, onda barem jako otporna na nju", kaže Aleksandar Andrić, predsjednik Uprave i suvlasnik Puratos Kondinga te vlasnik Konding inženjeringa i Sirovina za sladoled. 

Mala početna ulaganja
Razlog za to su visoka profitabilnost sektora koja se očituje u relativno niskim početnim ulaganjima, jeftinoj sirovini i solidnoj tržišnoj cijeni finalnog proizivoda. Kriza je s jedne strane čak i pozitivno utjecala na slastičarsku djelatnost jer su mnogi atraktivni poslovni prostori u središtima gradova i turističkih središta postali dostupni za najam po vrlo povoljnoj cijeni. S druge strane, slastice bi se mogle svrstati u "poroke" kojih se ljudi, iako u krizi smanjuju njihovu potrošnju, uglavnom ne odriču. Andrić objašnjava da ukupna investicija u pojedinačni slastičarski obrt iznosi između 20 i 100 tisuća eura. Najveći dio te opreme, više od 80 posto, kupuje se na leasing, a klasični su krediti zastupljeni u manjoj mjeri. Uz dobar poslovni model, koji podrazumijeva vrhunski proizvod, dobru lokaciju i kvalitetnu radnu snagu, investicija se, objašnjava Andrić, može vratiti već za dvije sezone. Prosječan rok povrata je ipak tri do pet godina. Profitabilnosti, a i kvaliteti, sladoleda i kolača najviše je pridonijela cijena koja je u desetak godina porasla s dvije-tri kune za kuglicu sladoleda na današnjih sedam-deset kuna. Slična je situacija s kolačima, koji su prije stajali pet-šest kuna, a danas su im cijene između 10 i 20 kuna.

Prodaja u pravi čas
Konding korijene vuče iz 1993. godine, kada je u Hrvatskoj osnovano poduzeće Proal, čiji je glavni biznis bila proizvodnja kolača i sladoleda na veliko. Kako u našoj zemlji nije postojala ozbiljna proizvodnja specijaliziranih sirovina, pogotovo opreme, tvrtka je osnovala podružnicu Proal inženjering te se počela baviti i uvozom te distribucijom opreme i sirovina. Kada je Aleksandar Andrić 1996. došao u tu podružnicu s dvoje zaposlenih, posao se počeo širiti na inženjering. Četiri godine kasnije kupio je 20 posto udjela u tvrtki, a 2004. postao je njezin jedini vlasnik. Kako se biznis počeo jako širiti,  neki globalni igrači zainteresirali su se za tvrtku te 2007. godine počinju pregovori s belgijskim partnerom Puratos grupom o ulasku u Konding. Sporazum je postignut 2008. i Belgijci su postali vlasnici 51 posto poduzeća. No, Andrić je, osim suvlasničkog udjela, zadržao i poziciju predsjednika Uprave. "Imao sam dobar osjećaj za biznis jer sam udio prodao u trenutku najveće ekspanzije tvrtke i samo nekoliko mjeseci prije početka krize koja bi nam znatno umanjila tržišnu vrijednost", prisjeća se Andrić.

Kako su Belgijci bili zainteresirani samo za distribuciju sirovina, no ne i za inženjering i distribuciju opreme, Andrić je razdvojio tvrtku na Puratos Konding te na Konding za kontitorski inženjering. Tako se danas te tvrtke, iako su zapravo dio istog biznisa i s istim menadžmentom, formalno-pravno razvijaju kao dva različita projekta. Konding inženjering ostvaruje godišnji prihod na razini pet milijuna kuna, a u posljednje dvije godine taj je iznos premašio šest milijuna. Za 2012. godinu očekuju daljniji rast za oko pet posto. I Puratos Konding u posljednjih pet godina bilježi stalan rast. Nakon manjeg pada zbog krize tijekom 2008. i 2009., a riječ je o nekoliko stotina tisuća kuna, tvrtka od 2010. bilježi godišnji rast od 20 posto godišnje. U konkretnim brojkama, to znači da je 2007. zabilježen prihod od 21,1 milijun kuna, koji je u iduće dvije godine pao na nešto manje od 21 milijun kuna. Tijekom 2010. stanje se popravilo i prihod je dosegnuo 23,1 milijun kuna, a godinu kasnije 28 milijuna kuna. Iako još nisu poznati rezultati za 2012. godinu, očekuju rast od 10-ak u usporedbi sa 2011. godinom.

Prisutni i u pekarstvu
Konding se u proteklih desetak godina proširio iz Hrvatske na slovensko i bosanskohercegovačko tržište. Danas ta tvrtka sa sjedištem u Zagrebu i 20-ak zaposlenih ima skladišta i poslovne prostore u Ljubljani, Zagrebu, Puli, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Tuzli. Ulaskom Puratos grupe u Konding Belgijci sve više svojom operativom i menadžmentom preuzimaju unutar kompanije odgovornost za tržišta u Sloveniji te Bosni i Hecegovini, dok se sam Andrić koncentrirao na hrvatsko tržište. Kako ističe Andrić, Konding je danas tržišni lider u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kad je riječ o sladoledu i kolačima, a u manjoj mjeri prisutan je i u pekarskoj industriji. "Raspon naših usluga vrlo je širok. Polazi od toga da zajedno s kupcima, na temelju njihovih želja, formiramo jasnu viziju i definiramo projekt. Nakon toga izrađujemo plan izvođenja te se pristupa izvođenju projekta. Stalno obučavamo ljude, a nove poduzetnike uhodavamo u probni rad i pomažemo im s iskustvima u proizvodnji i prodaji. Prema željama kupca, suradnja se nastavlja uz stalno praćenje", kaže o ponudi svoje tvrtke predsjednik Uprave Kondinga. 

Talijani lideri u opremi
U radu, objašnjava, naglasak stavljaju na prenošenje know-howa na kupca, jer ga to čini uspješnim i neovisnim, što je u konačnici i interes samog distributera. U Kondingu napominju kako u svojem poslovanju nisu opterećeni samo jednim načinom proizvodnje sladoleda ili samo jednim kvalitetnim sladoledom. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu stečenim radom sa stotinama slastičara u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te brojnim kontaktima s vodećim talijanskim proizvođačima i tehnolozima, nude kupcu paletu mogućnosti koje su prilagođene za njegovo podneblje, želju i ciljano tržište. Andrić, naime, objašnjava kako se ukusi razlikuju, pa sladoledoljupci u Osijeku, primjerice, imaju drukčiji ukus od onih u Zagrebu, Opatiji ili Dubrovniku. Na raznolikost ponude slastica dodatno utječe i turizam jer Hrvatsku godišnje posjeti i više od 12 milijuna gostiju, koji dolaze iz svih dijelova svijeta, imaju najrazličitije ukuse, a kao dobri domaćini moramo ispuniti njihove zahtjeve.

Iako je u Hrvatskoj moguće nabaviti neke bazične sirovine za slastičarsku industriju, poput šećera, mlijeka, brašna i sl., po pitanju opreme situacija je potpuno drukčija, gotovo nema domaćih proizvođača u tom sektoru. Andrić objašnjava da je Italija svjetski lider u proizvodnji slastičarske opreme. Gotovo dvije trećine svjetske slastičarske industrije opskrbljuje se opremom iz te zemlje. Među ostalim, u ponudi Kondinga su strojevi za pravljenje sladoleda te pasterizatori Carpigiani, Orion vitrine, shock-freezeri i zamrzivači. Tvrtka Longini zastupljena je sa svojim vitrinama i pratećom opremom. Kad je riječ o sirovinama za tu industriju, glavni partneri Kondinga su Puratos, jedan od europskih lidera u sirovinama za pekarstvo i slastičarstvo, talijanski ProGel, svjetski lider u sastojcima za sladoledarstvo, te belgijski Belcolade, koji isporučuje najkvalitetnije industrijske čokolade. 

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Polovicu sladoleda pojedu turisti

Od 500 slastičarnica pola ih radi samo u sezoni  

U Hrvatskoj se godišnje pojede 25 milijuna litara sladoleda, i to 20-ak milijuna industrijskog te pet milijuna "obrtničkog" sladoleda iz slastičarnica. Od ukupno 500 slastičarnica njih gotovo polovica ima sezonski karakter poslovanja, rade samo za turističke sezone. S obzirom na to, Andrić procjenjuje da se i gotovo polovica ukupne konzumacije sladoleda odnosi na ljetne mjesece na Jadranu. Doprinos razvoju hrvatskoga slastičarskog tržišta uvelike daju industrijski proizvođači, koji svojim tehnološkim razvojem žele zadržati konkurentsku poziciju pred tvrtkama iz EU. Trgovački lanci, od kojih su mnogi međunarodni, također inzistiraju na inovacijama u slastičarskoj ponudi, koju domaći proizvođači moraju imati žele li poslovati s njima.