Online istraživanje koje se provelo na stranicama internetskog portala posao.hr na temu „Preopterećenost na radnom mjestu“ pokazalo je kako čak 70% ispitanika smatra da na svom radnom mjestu previše rade te da su premalo plaćeni za svoj rad (njih 79%).  Samo 14% ispitanika istaklo je kako su plaćeni za prekovremeni rad kojeg obavljaju. Istraživanjem se željelo ispitati jesu li i u kojoj mjeri zaposlenici preopterećeni, koliko rade izvan radnog vremena te koliko su u svoje slobodno vrijeme dostupni poslodavcima.

Negativan utjecaj ekonomske  krize na zaposlenike i očekivanja poslodavaca

Općenito, istraživanje je pokazalo kako je ekonomska kriza utjecala na posloprimce na dva načina  – povećanjem opsega posla i očekivanjima poslodavaca.  Naime, više od 2/3 ispitanika smatra kako im se opseg posla povećao u odnosu na razdoblje prije krize, 9% njih smatra kako im se opseg posla smanjio, dok je 16% ispitanika istaklo kako kriza nije utjecala na njihov opseg posla.

Više od polovice ispitanika (55%) istaklo je da smatra kako su očekivanja njihovih poslodavaca prevelika, njih 22% smatra da su očekivanja realna, dok 21% ne zna odgovoriti na ovo pitanje.

Zanimljivo, rezultati istraživanja pokazali su kako zaposlenici smatraju da ih poslodavci dovoljno ne cijene – 79% ispitanika smatra da je plaćeno manje nego što bi trebali biti, 18% misli da su realno plaćeni, a samo 1% misli kako su plaćeni i više nego što bi trebalo.

Preopterećenost poslom

Zbog povećanog opsega posla neki hrvatski zaposlenici mnoge radne zadatke odrađuju i nakon radnog vremena kad dođu kući. Oni koji rade i od kuće čine to zato što: imaju za obaviti preveliku količinu posla (36%), često dobiju zadatke koji trebaju biti brzo riješeni (24%), ne stignu tijekom radnog vremena dovršiti započeto (9%), rade na dodatnim projektima tvrtke van uobičajenih radnih zadataka (5%) ili provode previše vremena na sastancima i ne stignu obaviti svoj posao tijekom radnog vremena (4%). 

Što se tiče plaćanja prekovremenog rada ili rada od kuće, ispitanici su rekli kako poslodavci očekuju da se isti obavlja bez plaćanja (70%), 18% njih istaklo je kako poslodavci smatraju da se prekovremeni rad treba platiti, dok 10% ne zna koja su očekivanja poslodavaca po tom pitanju. 28% sudionika u istraživanju reklo je kako ih poslodavac ponekad kontaktira nakon radnog vremena, dok njih 18% bude često kontaktirano od strane nadređenog nakon radnog vremena.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U prosjeku najveći broj ispitanika (27% ) radi od kuće od jednog do tri sata tjedno, od  pet  do deset sati tjedno radi njih 21%, a 11% ispitanika na tjednoj bazi provede radeći  od kuće više od 10 sati. 

U najvećoj mjeri, za prekovremene sate 70% ispitanika nije plaćeno, njih 11% dobije slobodne dane, a samo 14% bude plaćeno za prekovremeni rad.

Motivacija

Na posloprimce i njihovu motivaciju najviše utječu: neadekvatna plaća (za 35% ispitanika), međuljudski odnosi (17%), vodstvo tvrtke (17%), radno vrijeme (10%), previše posla (7%) te često mijenjanje poslovnih ciljeva tvrtke (6%).  Samo 5% ispitanika je reklo da ih na radnom mjestu ništa ne smeta.

„Istraživanje je pokazalo da je tržište rada značajnije stagniralo i da tvrtke često opstanak i pad prihoda kompenziraju većim opterećenjem svojih djelatnika. Također, zanimljivo je da je plaća ipak najveća motivacija zaposlenicima što pokazuje da današnja primanja sve manje zadovoljavaju osnovne potrebe zaposlenika. To može imati negativan utjecaj na učinkovitost,  jer ako su zaposlenici opterećeni pokrivanjem osnovnih životnih potreba, nisu u mogućnosti obavljati svoj posao adekvatno i motivirano“ komentirao je Saša Jurković, direktor portala posao.hr. 

U istraživanju je tijekom veljače sudjelovalo 1359 ispitanika, od čega 66% žena i 34% muškaraca. Najveći postotak ispitanika imao je između 25 i 44 godine (njih 80%) te se u najvećem broju nalaze na području grada Zagreba i Zagrebačke (59%), Osječko-baranjske (6,9%), Splitsko-dalmatinske (6,7%) i  Primorsko-goranske  županije (5%).