Na nedavnoj konferenciji o zdravstvu istaknuta je potreba za osnivanjem klastera zdravlja o kojem smo razgovarali sa Stipom Oreškovićem, profesorom na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, direktorom kolaborativnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za HIV/AID pri Školi narodnog zdravlja i članom Nacionalnog foruma. "Govorimo o klasteru zdravlja, a ne zdravstva jer želimo postaviti široki koncept. P

olazimo od Porterovog koncepta konkurentnosti i kompetitivne prednosti Hrvatske. Porterova analiza pokazala je da kapacitet kadrova i znanja o zdravstvu predstavlja našu veliku kompetitivna prednost. Radi se o jednostavnoj formuli kojom spajamo dva najpotentnija sektora u Hrvatskoj, turizam i zdravlje. Konferencija je pokazala da postoje uspješni ljudi i kompanije koje prodaju svoje usluge u EU koji više ne žele raditi izolirano i na tradicionalni način bez vertikalnih veza sa vodećim svjetskim tehnološkim kompanijama koje su sve bile prisutne na konferenciji, kao i hrvatske kompanije, osiguravajuća društava, velike turističke kuće. Možemo formirati moderan klaster koji će imati snagu, znanje i vrijednost kako bi osvojili europsko tržište umjesto da se natječu za mrvice sa hrvatskog budžetskog stola. 

Kako se u to uklapa državno zdravstvo?
Hrvatska državna investicijska politika ima klastere kao svoj prioritet jer to ima i EU u svom budžetu koji je upravo usvojila u iznosu od 960 milijardi eura za period 2014.-2020. Budžet podržava klastere kao jedan od najmodernijih alata svjetske ekonomije. I naše Ministarstvo malog i srednjeg poduzetništva pozicionira klaster kao važane element konkurentne nacionalne politike. 

Što to konkretno znači? Koje korake treba poduzeti?
Postoje klasteri u svijetu i ponovit ćemo najbolje američke i europske prakse. Smatramo da možemo biti zanimljivi i globalno jer imamo nevjerojatnu kombinaciju lokacije, sadržaja i usluga. Uz to, sve su se svjetske industrije poput Samsunga, DT-a, Micrsofta, Siemensa, okrenule prema zdravstvenom sektoru. Analiza Bain Capitala pokazuje da je najviša razina privatnih investicija u svijetu u 2011. i 2012. bila upravo u sektor zdravstva. Među prioritetima Svjetske turističke organizacije je zdravstveni turizam, a industrija hrane se također okreće konceptu zdrave hrane. Sve je to prirodno jer ljudi sve dulje žive u razvijenim zemljama čime briga za zdravlje starih postaje veći prioritet. S druge strane, kada se govori o budućnosti Hrvatske stalno se govori o reindustrijalizaciji što mi je potpuno nerazumljivo. EU ostvaruje preko 70 posto ukupnog prihoda u uslugama koje objedinjuju i usluge modernih industrija. Ali nije industrija u prvoj liniji nego kupac i krajnji potrošač. A konačni kupac je možda Norvežanka koja ima 60 godina, koja će živjet još 23 godine zdravog života i želi kupiti razne benefite za svoj život. U konačnoj usluzi koju joj daje Hrvatska služit će i industrija telekomunikacija, i industrija osiguranja, i industrija hrane, itd. I to je razlika u konceptu. 

Hoćemo li ulaskom u EU i dalje imati niže cijena usluga i biti konkurentni?
Ovakvim udruživanjem možemo napraviti još veći pritisak na cijene i biti još konkurentniji jer ćemo moći za brojne stvari objediniti nabavu. A kada nekoliko industrija djeluje zajedno ima upravo tu kompetitivnu prednost. Porterov koncept je i praktično primjenjiv što se vidi na primjeru Kostarike koja je razvojem tog koncepta postala najpoželjnijih destinacija u svijetu. The New York Times je nedavno objavio listu najpoželjnijih destinacija za provesti mirovinu i na prvom mjestu je Kostarika, a na drugom Dubrovniku. Na razini metafore možda je najbolje citirati Nikicu Gabrića koji Hrvatsku vidi kao Floridu EU-a. U krugu od 5 sati vožnje, od, primjerice, Rovinja, živi 76 milijuna ljudi koji su prema indeksu bogatstva, ako je EU 143 posto indeksnog poena, najbogatija skupina ljudi na svijetu. Dakle, oni žive u 'driving distance', a od njih je 14 milijuna ljudi starijih od 60 godina.