Prepreka za početak postupka ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu više nema.

Dvije vlade otvorile su put ratifikaciji Memorandumom o suglasnosti kojemu još nedostaju samo potpisi premijera Zorana Milanovića i Janeza Janše koji se očekuju u ponedjeljak. Dogovor je da se rješenje za prenesenu deviznu štednju Ljubljanske banke traži na temelju Ugovora o pitanjima sukcesije i njegova Aneksa C koji za to predviđa posredovanje Banke za međunarodna poravnanja (BIS). Hrvatska za to vrijeme neće povući, ali se obvezala da će 'na led' staviti sve sudske postupke koje su u vezi s prenesenom štednjom pokrenule Zagrebačka i Privredna banka te da neće pokretati nikakve nove postupke. Trenutno glavni politički cilj je, dakle, ostvaren.

Slovenija se neće ispriječiti planiranom datumu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. No, kad je posrijedi spor oko Ljubljanske banke, odnosno  prenesene devizne štednje hrvatskih štediša njezine nekadašnje filijale, on je još daleko od toga da se stavi "ad acta" i do konačnog rješenja u sukcesijskom okviru sigurno će proteći još dosta vremena. Za početak, Banka za međunarodna poravnanja (BIS) tek treba pristati na medijaciju. Unatrag tri godine to je dvaput odbila zbog nepomirljivih razlika koje su se kod zemalja sukcesora pokazale prilikom posredovanja u razgovorima prije desetak godina. No, sad se očito računa da se i situacija promijenila i da bi u BIS-u mogli biti skloni novom pokušaju. Iako sukcesija podrazumijeva širi krug zemalja, olakotnom se okolnošću smatra to što samo Hrvatska i Slovenija imaju i dimenziju "prenesene štednje" u sporu oko Ljubljanske, dok u drugim zemljama bivše Jugoslavije nije bilo programa kojima se građanima omogućio  prijenos štednje i isplata pa je sve prepušteno individualnim tužbama. Ipak, valja imati na umu da BIS ni ovaj put nije taj koji donosi "presudu", već samo posreduje u razgovorima i eventualno nudi neke prijedloge.

Dosad su Hrvatska i Slovenija različito gledale na dio Aneksa C (članak 7.) koji se odnosi na pitanje garancija za deviznu štednju. Jesu li se ti stavovi približili, ostaje vidjeti. Neki dobri poznavatelji tijeka sporenja oko Ljubljanske banke danas se pitaju može li potpisivanje Memoranduma vezanog uz rješavanje problema prenesene štednje na bilo koji način (posredno) utjecati i na sporove u vezi s neprenesenom štednjom. "Potencijalnu opasnost vidim u tome da slovenska strana sad možda pokuša ovo iskoristiti za to da se nastoji usporiti ili odgoditi da nepravomoćna presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od prije nekoliko mjeseci uskoro postane konačna. Taj je sud u slučaju zahtjeva triju državljana BiH za utvrđivanje odgovornosti tuženih država za neisplatu tzv. stare devizne štednje utvrdio odgovornom Sloveniju (ne samo banku) za povredu prava na mirno uživanje vlasništva i prava na učinkovito pravno sredstvo štedišama koji su svoju deviznu štednju položile u podružnice Ljubljanske banke izvan teritorija Slovenije. Ukratko, sud je osporio teritorijalno načelo odgovornosti na kojemu Slovenija ustrajava.