Ako je suditi prema dosadašnjoj praksi u burzovnim (dioničkim) aktivnostima, Agrokor ipak još nije spreman igrati po pravilima najviše burzovne kotacije, što je nedavno najavio kao dio svojih planova. Nakon epizode s poništavanjem nekolicine transakcija dionicama Kreditne banke Zagreb (KBZ), posljednji argumenti za to nametnuli su se sa zaključivanjem prodaje KBZ-a.

Dogovor dvaju čelnika
Na samom kraju 2005. godine, naime, koncerni Agram i Agrokor objavili su potpisivanje kupoprodajnog ugovora kojim je Agrokor (sa svojim članicama) prodao 90,2 posto dionica Kreditne banke Zagreb (KBZ) Agramu, odnosno njegovim članicama. Istaknuto je pritom da vrijednost ugovora iznosi 300 milijuna kuna, a u Agramovu priopćenju navodi se kako su se uvjeti za realizaciju ideje o spajanju osigurateljne i bankarske usluge “stekli ove jeseni, kada je dogovor čelnika dvaju koncerna i postignut”.
Iz vrijednosti ugovora proizlazi da je utvrđena cijena po dionici KBZ-a 252 kune, a iz komentara o dogovoru dvaju čelnika nameće se zaključak da je Agrokor utanačio cijenu prije objave javne ponude otkupa preostalih dionica KBZ-a (23. studenoga) za koje je pritom ponudio cijenu od 185 kuna. Kako je u trenutku javne ponude koncern Agrokor s povezanim osobama (Ledo, Jamnica, Konzum, Zvijezda i dr.) posjedovao 90,2 posto dionica KBZ-a, za ostatak dionica u javnoj ponudi bio je, dakle, spreman platiti 23,93 milijuna kuna, odnosno oko 8,5 milijuna kuna manje nego što ostatak dionica vrijedi prema cijeni iz aranžamana s Agramom. To što je tolika razlika u cijeni ispala tek hipotetska ne umanjuje načelno sporan potez Agrokora koji se može okvalificirati ‘insajderskim’.
Iako se o ishodu javne ponude Agrokor tek treba očitovati službenim izvješćem, iz obuhvata kupoprodajnog ugovora s Agramom (koji se odnosi na paket od 90,2 posto dionica) proizlazi da je odaziv u javnoj ponudi bio gotovo zanemariv.

Prodavatelji prikraćeni
Kako doznajemo, u mjesec dana trajanja javne ponude Agrokor je dodatno stekao samo 6586 dionica, što znači da su prodavatelji ‘ostali kraći’ za samo 440 tisuća kuna razlike u cijeni. Možda se u Agrokoru mogu pozvati na kalendarsko trajanje jeseni pa reći kako je dogovor s Agramom u cjenovnom dijelu postignut nakon objave javne ponude.
Možda će Komisija za vrijednosne papire (od ovog tjedna Hanfa) teško dokazati suprotno i možda se može reći da to nije neuobičajeno ponašanje u praksi.
S praktičnog aspekta cijela priča tako može ispasti samo potvrda nespremnosti Agrokora za transprentnije poslovanje i standarde korporacijskog upravljanja kakve podrazumijeva burzovno izlistavanje.