EN DE

Uzaludna potraga za stabilnom vladom

Autor: Tomislav Oharek
26. veljača 2013. u 20:56
Podijeli članak —
Montijevo naslijeđe

Budućnost Italije pod novom vladom, tko god je vodio, nije nimalo ružičasta.

Ulagači u Italiji, ali i diljem Europe, pa i svijeta, jučer su sa zebnom čekali rezultate dvodnevnih parlamentarnih izbora u Italiji. Naime sve su jači strahovi kako izbori neće rezultirati jakom vladom koja bi zemlju mogla izvesti iz recesije, već prije kratkotrajnim rješenjem koje bi moglo biti novi okidač produbljivanja krize Eurozone.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Čini se da im ni danas, nakon što je kasno sinoć trebao biti prebrojan i posljednji glas, neće biti mnogo lakše jer, kako sugerira većina predizbornih anketa , glasovi Talijana bit će vrlo disperzirani. "Bilo bi čudo da dobijemo stabilnu vladu", rekao je za Financial Times Guido Rosa, predsjednik Udruge stranih banaka u Italiji uoči početka glasanja u nedjelju.Predstavnici poslovne zajednice u Italiji, ali i šire nadaju se kako će vladu sastaviti koalicija lijevog centra na čulu s Pierom Luigijem Bersanijem, ne toliko iz vjere u njegov predizborni program, koliko zato što je on podržavao vladu Maria Montija, a s kojim bi gotovo sigurno koalirala nakon izbora. Upravo Monti koji je odlučio samostalno izaći na izbore i dalje se doživljava kao najbolja prilika Talijanima da za nastavak reformi koje je pokrenuo."Monti je prvi premijerkoji je naglasio važnost promišljanja o budućim generacijama, a ne samo o rezultaima izbora", kaže Fabrizio Fiorini, investicijski direktor Aletti Gestiellea. "Njegov koncept brige o budućnosti novih generacija potpuna je novost u Italiji".Monti je postao talijanski premijer u studenome 2011. godine, nakon što je morao odstupiti diskreditirani Silvio Berlusconi. Dužnost je preuzeo nakon što je zemlja nagomilala toliko dugova da su se čula sve glasnija pitanja može li Italija uopće ostati u eurozoni.

Ulagači u Italiji, ali i diljem Europe, pa i svijeta, jučer su sa zebnom čekali rezultate dvodnevnih parlamentarnih izbora u Italiji. Naime sve su jači strahovi kako izbori neće rezultirati jakom vladom koja bi zemlju mogla izvesti iz recesije, već prije kratkotrajnim rješenjem koje bi moglo biti novi okidač produbljivanja krize Eurozone.

Čini se da im ni danas, nakon što je kasno sinoć trebao biti prebrojan i posljednji glas, neće biti mnogo lakše jer, kako sugerira većina predizbornih anketa , glasovi Talijana bit će vrlo disperzirani. "Bilo bi čudo da dobijemo stabilnu vladu", rekao je za Financial Times Guido Rosa, predsjednik Udruge stranih banaka u Italiji uoči početka glasanja u nedjelju.Predstavnici poslovne zajednice u Italiji, ali i šire nadaju se kako će vladu sastaviti koalicija lijevog centra na čulu s Pierom Luigijem Bersanijem, ne toliko iz vjere u njegov predizborni program, koliko zato što je on podržavao vladu Maria Montija, a s kojim bi gotovo sigurno koalirala nakon izbora. Upravo Monti koji je odlučio samostalno izaći na izbore i dalje se doživljava kao najbolja prilika Talijanima da za nastavak reformi koje je pokrenuo."Monti je prvi premijerkoji je naglasio važnost promišljanja o budućim generacijama, a ne samo o rezultaima izbora", kaže Fabrizio Fiorini, investicijski direktor Aletti Gestiellea. "Njegov koncept brige o budućnosti novih generacija potpuna je novost u Italiji".Monti je postao talijanski premijer u studenome 2011. godine, nakon što je morao odstupiti diskreditirani Silvio Berlusconi. Dužnost je preuzeo nakon što je zemlja nagomilala toliko dugova da su se čula sve glasnija pitanja može li Italija uopće ostati u eurozoni.

No nakon samo nekoliko tjedana u uredu ovaj bivši savjetnik Goldman Sachsa i rektor Sveučilišta Bocconi predstavio je plan ušteda od 20 milijardi eura koji je uključivao porez na nekretnine i reformu mirovnskog sustava. Te su mjere dobile podršku 80 posto zastupnika i brzo umirile zabrinutost na finacijskim tržištima.No njegovo nasljeđe je pod znakom pitanja nakon političkog uskrsnuća Silvija Berlusconija, koji je uskratio podršku Montijevom planu ušteda, a Montijev pristup odbacuje i nova zvijezda talijanskom političkom horizontu, bivši komičar Beppe Grillo, koja postojano otima glasove velikim strankama.Problemi bi mogli nastati i u priželjkivanoj novoj vladajućoj koaliciji. Iako Bersani podupire Montijev kurs, teško će mu biti provesti nužne reforme na tržištu rada s obzirom da su mu dobar dio glasačkog tijela osigurali sindikati. Naime, tržište rada je podijeljeno na dva pola koja čine stariji radnici čija su radna mjesta dobro zaštićena ugovorima te mlađi koji uglavnom dobivaju slabo plaćene poslove na određeno vrijeme. Također tržištu će se morati otvoriti i profesije poput prava, zdravstva i farmacije. Iako bi prema procjeni OECD-a reforma tog sektora Italiji donijela rast produktivnosti od 14,1% i rast BDP-a od 1,5 posto kroz deset godina pitanje je koliko će Bersanijevi demokrati imati snage za konflikt sa sindikatima, odnosno provedbu duboke reforme tržišta rada. "Italiji je potrebna revolucija po pitanju reformi birokracije, pravosuđa, porezne politike i javnog sektora", ističe Rosa, koji sumnja da će nova vlada, tko god je formirao moći slomiti rovovski otpor sindikata, javnih službi, pravosudnog lobija i banaka.

Zanimljivo je i to što Monti u međunarodnoj zajednici ima renome čovjeka koji je vratio ugled Italiji pokretanjem reformi nakon vladavine desnog centra Silvija Berlusconija obilježenog paralizom vlasti i serijom najrazličitijih skandala, no u Italiji ga i ne vole previše. Talijani Montija doživljavaju kao hladnu i rezerviranu osobu, odnosno potpunu suprotnost Silviju Berlusconiju. Problem je što se poput metastaza Italijom sve više širi otpor prema postojećim političkim elitama, a upravo na tom nezadovoljstvu uspjeh gradi Beppe Grillo. No čak ni on, kao i njegovi iskusniji oponenti tijekom preizbornog razdoblja Talijanima zapravo nisu ponudili ništa. Glavna predizborna tema bila je crvena krpa Silvija Berlusconija kako će smanjiti poreze, dok su izostale ikakve suvisle rasprave o kroničnim problemima realnog gospodarstva i pitanja servisiranja astronomskog javnog duga od 2000 milijardi eura, nekonkurentnosti, otužnih ulaganja u istraživanje i razvoj, nužne reforme tržišta rada, zastarjelog modela upravljanja korporativne elite, ali i velike disproporcije glede zaposlenosti žena u odnosu na muškarce.Tko god bio mandatar vlade neće imati vremena za uživanje na lovorikama. Velike prosvjede već su najavili talinaski građevinari koji su žrtve najvećeg pada sektora u posljednjih 20 godina. Oni su alarmantno stanje u svom sektoru ilustrirali performansom ispred Milanske burze gdje su položili 100.000 zaštitnih kaciga, koje simboliziraju broj izgubljenih radnih mjesta u toj djelatnosti tijekom prošle godine.

Odnosi s Hrvatskom

Najvažniji trgovinski partner

S velikom napetošću rezultate talijanskih parlamentarnih izbora prate i hrvatski gospodarstvenici koji su tradicionalno snažno orjentirani na suradnju s tom susjednom zemljom. Italija je i u aktualnoj ekonomskoj krizi opstala na uvjerljivom prvom mjestu hrvatskih vanjsko-trgovinskih partnera, premda, zbog usporavanja potrošnje u Italiji, hrvatski izvoz posljednjih godina bilježi negativna kretanja. Lani je, primjerice, izvezeno roba u vrijednosti 1,47 milijardi eura, što je 2,6% manje u odnosu na 2011., kada je, pak, godišnji pad izvoza bio još i dramatičniji, čak 9% u usporedbi s izvozom ostvarenim tijekom 2010. godine. Brodograđevina i tekstilna industrija, plin i drvna sirovina godinama su ključni izvozni proizvodi u Italiju, dok iz Italije prednjače nafta i plin, koji čine trećinu uvoza, te namještaj i tekstil. Osim robne razmjene, veliko učešće Talijani imaju i u hrvatskim turističkim rezultatima. Italija je za naš turizam tradicionalno jedno od vodećih emitivnih tržišta – lani je Hrvatsku posjetilo 1,05 milijuna talijanskih turista koji su ostvarili 4,5 milijuna noćenja. No, u odnosu na godinu ranije to je pad od 9 posto. Stabilizacija političkih I ekonomskih prilika nije nevažna i radi nastavka suradnje glede ulaganja u Hrvatskoj – Talijani su po visini izravnih stranih ulaganja u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina visokopozicionirani na sedmom mjestu najvećih ulagača, s ukupno 1,31 milijarde eura ulaganja. (M. Brnić)

Pogled izvana

Europu brine Grillo efekt

U krajnje neizvjesnim talijanskim parlamentarnim izborima, europski politički čelnici s posebno pažnjom prate Beppea Grilla. On je bivši komičar koji je punio trgove diljem Italije iako na njima nije držao političke govore već je uglavnom bijesnio protiv talijanskih političara i europske elite. Nije želio nastupati ni u talijanskim medijima jer smatra da su okaljani korumpiranim sustavom. Odlučan je u rušenju postojećeg poretka iako nudi tek slabašnu viziju onoga što bi ga trebalo zamijeniti. Unatoč tome uoči izbora imao je podršku gotovo petine glasača, iako se sam neće kandidirati jer je bio osuđen za ubojstvo u prometnoj nezgodi. Tako bi u talijanskom parlamentu moglo sjediti između 70 i 80 novih neiskusnih zastupnika bez smjernica čovjeka koji je udario temelje pokretu. Grillo je ipak osigurao i politički značaj, a analitičari BBC-a procjenjuju kako bi svoju podršku novoj vladi mogao uvjetovati reformom izbornog sustava. Njegov uspjeh svakako bi odaslao jaku poruku diljem Europe gdje sve jače tinjaju ljutnja i očaj izazvani recesijom, korupcijom i visokom cijenom spašavanja zajedničke europske valute.

Autor: Tomislav Oharek
26. veljača 2013. u 20:56
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close