Ograničavanje samovolje banaka dobilo je novi zamah; ministar financija ubuduće će propisivati način obračuna i najvišu efektivnu kamatnu stopu na stambene kredite čime se građane želi zaštititi od pretjeranog rasta promjenjive kamate. Država će ograničiti visinu dopuštenog prekoračenja po tekućim računima te će građani u ‘minus’ moći samo do visine jedne plaće, a ne kao dosad i do tri mjesečne plaće. Bankari su najavama nezadovoljni i neslužbeno poručuju da je to predizborno uplitanje u tržišnu utakmicu.

“Nećemo dozvoliti enormne kamate na stambene kredite i kompromis je Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke da ministar može ograničiti rast kamata. To znači da ćemo kontrolirati svakog tko misli zarađivati na račun stambenih kredita iznad nečega što nije normalno. Vlada neće dozvoliti rast iznad neke stope, u ovom trenu to je pet posto”, rekao je Linić. Poručio je da Vlada želi kontrolirati kamate na potrošačke kredite i zaustaviti najskuplje zajmove što su minusi na tekućim računima. “Građanima poručujem vrlo jasno: nitko ih neće potjerati da plate svoje minuse odjednom, samo ćemo ih pretvoriti u kredite koji će imati nižu kamatu do tri posto”, rekao je ministar Linić. Iz Hrvatske udruge banaka kažu da ograničenje ‘minusa’ zadire u poslovnu politiku te da bi umjesto toga trebalo podizati financijsku pismenost klijenata. Ograničenje kamata na stambene kredite bankari zasad žele jedino neslužbeno komentirati.

“To je predizborna odluka koja povećava rizik na tržištu i može donijeti više duroročne štete nego koristi i negativno utjecati na ponudu kredita”, doznajemo u bankarskim krugovima. Linićev potez pozdravili su u Udruzi Franak te pozvali Vladu da zaštiti i postojeće korisnike kredita. Premda banke u tom potezu koji, slučajno ili ne stiže tri mjeseca prije lokalnih izbora, isključivo vide populizam, u pozadini se skriva sukob kreditora s jedne te HNB-a i države s druge strane. Izmjenama zakona o potrošačkom kreditiranju iz siječnja država je prisilila banke na transparentni obračun kamata po formuli ‘referentna kamata plus marža’. No, banke su složile računicu u svoju korist; povijesno niske referentne stope postale su osnova za obračun uz relativno visok fiksni dio što je otvorilo put za isključivi rast kamata jer je nevjerojatno da bi one referentne mogle u ‘minus’. Vješta računica koju je dio banaka primijenio i na postojeći portfelj stambenih kredita naljutila je središnju banku i Vladu jer je namjera transparentnije kamate zaobiđena uz nonšalantnu poruku da je sve po zakonu. Zato će ministar ubuduće imati ovlasti definirati parametre koji određuju promjenjivu kamatnu stopu, njihovu zavisnost i utjecaj na visinu konačne cijene kredita, kao i razdoblja u kojima se donosi odluka o korekciji kamate.

Stambeni krediti dobivaju poseban status pa će umjesto banaka ministar propisivati najvišu efektivnu kamatu na stambene kredite, kao i metodu njezinog izračuna. Premda se izračun još radi, stručnjaci drže da bi trebao biti utemeljen na tržišnim temeljima. Primjerice, da se uzme prosjek cijena stambenih kredita nekoliko najvećih banaka te da se on potom uveća za određeni postotak (do 50 posto). Takva ograničenja se primjenjuju u europskim zemljama, ali i simbolu neoliberalizma, SAD-u. Profesor financija sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Vlado Leko kaže da je u svijetu praksa da se kod dugoročnih, posebno stambenih kredita s prilagodljivom kamatom ugovaraju načini prilagodbe koji štite obje strane, poput limita za porast kamatnjaka ili otplatnih rata.

“Kamatni limit dužniku pruža sigurnost da promjenjiva kamata neće rasti iznad ugovorene najviše stope. Kamatna stopa može rasti jdan ili dva posto godišnje, ili primjerice u SAD-u, ukupno najviše 8 do 11% za vrijeme čitavog roka otplate kredita”, kaže Leko napominjući da kad se dosegne ograničenje kredit de facto dobiva fiksnu kamatu. “Bitno je postaviti tržišne fundamente u računicu limita inače se otvara crno tržište ako banke zaključe da im se ne isplati odobravati kredite”, kaže ekonomist Željko Lovrinčević. Za razliku od gotovo 58 milijardi kuna stambenih kredita, kritike su puno oštrije po pitanju ograničavanja visine ‘minusa’ kojih je oko 7,5 milijardi kuna. Stručnjaci kažu da taj potez umjesto bolje zaštite, potrošačima nosi nove troškove jer će u godinu dana taj kredit morati zamijeniti novim, najvjerojatnije, nenamjenskim ili nekim sličnim za što će platiti naknade, no visina kamata neće se bitno spustiti. “Ta odluka je loša, bolje bi bilo da se klijente koji su u ‘minusu’ povremeno, recimo jednom u šest mjeseci, prisili na financijsku disciplinu i da dođu na nulu”, zaključuje Lovrinčević.