Na posljednji poziv za kupnju “krova nad glavom” iz programa poticane stanogradnje u zagrebačkom Poglavarstvu zaprimljeno je 18.000 zahtjeva dok je skoro isto toliko građana namjeravalo dati zahtjev, ali nisu mogli.
Isključivo radi činjenice što nisu zadovoljavali osnovni kriterij, a to je 10 godina življenja u metropoli. Upravo ta dva detalja najbolje svjedoče tržišnu glad za stanovima, unatoč i uprkos njihovoj skupoći te činjenici da cijene i dalje drastično rastu. Najbolju prođu na tržištu imaju veliki stanovi na elitnim destinacijama, najprije pronađu kupca te mali, do pedesetak kvadrata što je kreditni maksimum za većinu prosječnih Hrvata.

Mamac za investitore
Kronični nedostatak stambenih kvadrata, a dovoljno je prisjetiti se da su 1972. godine unutar granica današnje Hrvatske izgrađena 34.652 stana dok je primjerice, u prvih devet mjeseci ove godine (kako izvješćuje Državni zavod za statistiku) potpuno dovršeno samo 2.993 stana dok je istodobno u nezavršenoj fazi evidentirana gradnja još 6.944 stana, postao je tijekom posljednje dvije-tri godine sve privlačniji mamac za veliki broj potencijalnih investitora u stanogradnju. Čak i takvih koji su svoju prethodnu poslovnu karijeru razvijali u segmentima potpuno nesrodnim graditeljstvu. Iako nitko među građevinarima izravno ne želi komunicirati o konkretnoj zaradi koju ostvaruju, javna je tajna da po svakom prodanom kvadratu njima ostaje najmanje 300, a navodno je prosjek čak 500 eura. Najteži je, naravno, prvi korak, gradnja prvog objekta, budući da investitor paralelno treba priskrbiti novac, odnosno steći povjerenje potencijalnih klijenata, kupaca.
Uspije li, tržište dalje samo radi najbolju promidžbu pa takvi investitori nove objekte najčešće prodaju i prije nego iskopaju temelje.
Urbane vile, sa 6-8 stanova, posebno dobro kotiraju i cijeli niz manjih građevnih tvrtki nadmeće se u potrazi za takvim interpolacijama. Kako tržište već svjedoči o zasićenosti poslovnim sadržajima, koji se sve teže prodaju, vlada prava jagma za otkrivanjem takvih stambenih zona u širem gradskom prostoru.
Sigurna i dobra zarada u stanogradnju je privukla mnoga poznata imena. Na tom je popisu svakako nezaobilazan Tomislav Horvatinčić s projektom Hoto vile. U gradnju, a spominjao je 160 urbanih vila i šest višestambenih objekata, Horvatinčić je navodno investirao oko 72 milijuna eura.

Granić i Ingra
Svojedobno je i Mate Granić s partnerima krenuo u stanogradnju u zagrebačkim Gračanima, dok se Drago Krpina odlučio za Biograd, a Radimir Čačić za Pag. Ovih dana u stanogradnju se upušta i Ivić Pašalić koji u novozagrebačkom naselju Odra, rubnom prema Velikoj Gorici, namjerava sagraditi 50 urbanih vila sa 300 stanova vrijednih oko 20 milijuna eura. Stanogradnji se okreće i Ingra, tvrtka koja je međunarodnu reputaciju stekla mnogim infrastrukturnim kapitalnim objektima. Radi se navodno o 16 urbanih vila na posljednjoj slobodnoj parceli duž elitne zagrebačke ulice Srebrnjak gdje stambeni kvadrat u prosjeku iznosi između 3000 i 4000 eura.

Recept zarade

Recept za dobru zaradu u stanogradnji vrlo je jednostavan. Investira li se na samom startu, od temelja, što je, primjerice, u jednom slučaju obavljeno lanjskoga travnja u gradskoj četvrti Črnomerec, četvorni metar stana od 61 kvadrat plaćen je po 1200 eura. Građevinar je kupcu dao, navodno, uobičajen diskont za plaćanje gotovinom. Stan je bio useljiv u listopadu i prodan je za 1650 eura po kvadratu, što je primjerena tržišna cijena. Kroz razdoblje od nepunih osam mjeseci na uloženih 73.200 eura ostvarena je zarada od 27.350 eura, čemu svakako treba dodati i neiskazanu dobit građevinara koja je, prema tvrdnjama struke, mogla iznositi oko 200 eura po četvornom metru.