Istražujući novi val hrvatskih izvoznika poput Mobis electronic servisnog centra, koji stare mobitele izvozi u Tanzaniju, ili Makro Mikra, koji stare tonere izvozi od SAD-a do Kine, otkrili smo da su takve tvrtke pod stalnim birokratskim pritiskom da im se posao opiše kao trgovina otpadom. Paradoksalno, istom pritisku nisu izloženi trgovci rabljenim vozilima ili rabljenom odjećom, iako se bave istom vrstom posla. Ovaj je problem tim veći što za rad s otpadom tvrtke trebaju adekvatne dozvole i koncesije, inače im prijeti zatvaranje i kazne do 800.000 kuna.

Rabljeni proizvodi
U Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, međutim, pojašnjavaju da novi val hrvatskih izvoznika ipak nema razloga za strah. Glasnogovorica Ministarstva Dijana Sušac tvrdi da se tvrtke koje otkupljuju rabljene proizvode, a time i stare mobitele, i koje ih kao takve izvoze, ne bave otpadom."U tom slučaju to nije otpad, već proizvod, te se ne primjenjuje Zakon o otpadu", kaže Sušac.Slično tvrdi Kerim Mujkić, direktor Spectra Medie, jedne od najuspješnijih tvrtki za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj. Pojašnjava da svaki građanin ili tvrtka sam odlučuje kad će ono što je u njegovom vlasništvu odbaciti u otpad. "Posjednik elektroničke opreme odlučuje sam da li će i kada njegova elektronička oprema postati otpad", kaže Mujkić.Navodi da je Spectar Media provela nekoliko akcija skupljanja starih mobitela."Jednu akciju je proveo Hrvatski telekom, koji je s nama odradio marketinšku akciju skupljanja starih mobitela i nakon toga nam nije predao niti kilogram. Vjerojatno ih je proglasio opremom za ponovnu uporabu, što zakon dozvoljava", kaže Mujkić.Na tragu toga navodi da se tako omogućuje da domaćim koncesionarima otpada konkuriraju oni iz Afrike i Azije.

"U zemljama zapadne Europe ima situacija da tvrtke zloupotrebljavaju takve zakonske odredbe i pošiljke odbačene opreme šalju u zemlje Afrike i Azije gdje ih uništavaju kao elektronički otpad", kaže Mujkić, pojasnivši da je to jeftinije nego reciklirati u domicilnim zemljama. Željko Pavlaković, direktor tvrtke Mobis electronic servisni centar, ističe da oni preko servisa Fonebanka otkupljuju samo cjelovite mobilne uređaje, odnosno rabljene mobitele. Dodaje da dvojbe o tome kakvim se poslom bave nastaju zato što je u Hrvatskoj "zelena industrija" tek u začetku.U EU se, pojašnjava, u zelenu industriju ne ubraja samo reciklaža ("recycle"), odnosno prerada otpada, već ona uključuje i dva dodatna, a učinkovitija oblika zaštite okoliša. Najučinkovitiji oblik je energetska učinkovitost na kojoj u Hrvatskoj već radi primjerice HEP ("reduce"), a po učinkovitosti je slijedi ponovna upotreba, odnosno korištenje rabljenih stvari ("re-use"), čime se bave Mobis i Makro Mikro."Zato čak i proizvođači s kojima surađujemo, iako proizvode mobitele, potiču nas da imamo politiku njihovog ponovnog korištenja, kroz otkup starih mobitela i izvoz jer se tako otvara prostor za dolazak novih uređaja na hrvatsko tržište i jača ekosustav proizvođača, uključujući mreže servisera", kaže Pavlaković. Željko Brigljević, direktor Makro Mikra, kaže da je jedan razlog zašto je pokrenuo servis SvePodRačun.hr da bi potaknuo građane da se uključe u programe ponovnog korištenja stvari, a od čega i sami zarade.

Nova radna mjesta
Brigljević dodaje da EU kroz razvoj zelene industrije potiče ponovnu upotrebu stvari jer je to važan pokretač rasta gospodarstva, inovacija, ali i stvaratelj novih radnih mjesta.Prema podacima europskog programa CERREC-a, koji se provodi u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Italiji, industrija koja potiče ponovno korištenje stvari, za upravljanje s 10.000 tona rabljenih stvari treba 300 novih radnih mjesta. Budući da se prema Agenciji za zaštitu okoliša godišnje u Hrvatskoj stvori više od 13 milijuna tona otpada, zelena industrija koja bi omogućila da se polovica tih stvari može ponovno upotrijebiti mogla bi otvoriri čak 200.000 novih radnih mjesta.