Vrlo bolestan mladi čovjek koji je prije otprilike 4000 godina živio u današnjem Vijetnamu pokopan je, kao i ostali pripadnici njegove kulture, na nalazištu koje se danas naziva Man Bac. Gotovo svi kosturi na tom nalazištu, koje se nalazi južno od Hanoja i otprilike 25 kilometara od obale, položeni su ravno. Grobište 9, kako se nazivaju ostaci pronađeni u tom dijelu, na posljednji su počinak polegnuti u fetusnom položaju. Kad su Lorna Tilley, studentica poslijediplomskog studija arheologije, i Marc Oxenham, profesor s Državnog sveučilišta u Canberri, 2007. ispitali iskopani kostur muškarca, razjasnilo se i zašto. Spojeni kralješci, slabe kosti i drugi dokazi upućivali su na to da je i za života tako ležao, svijen i sputan bolešću. Zaključili su da je prije adolescenske dobi ostao paraliziran od struka naniže zbog nasljedne bolesti zvane Klippel-Feilov sindrom. Vjerojatno je vrlo malo mogao pomicati ruke pa se nije mogao sam hraniti ni prati, no poživio je još desetak godina. Zaključili su da su ljudi u njegovoj zajednici, koji nisu poznavali metale i koji su živjeli od ribarenja, lova i uzgoja jedva pripitomljenih životinja, brinuli o svim njegovim potrebama.