Ovog bestidnika očito ništa ne može obeshrabriti: ni nedavna osuda na četiri godine zatvora po optužbi za utaju poreza, ni nastavak suđenja zbog plaćanja usluga maloljetnoj prostitutki niti pad popularnosti u anketama.

Veliki je mešetar zakuhao krizu vlade tako što je njegova stranka Narod slobode (Popolo di libertá) povukla podršku politici "tehničkog" premijera Marija Montija, što je ovog potaklo da najavi ostavku. Odmah potom, bivši je višestruki premijer obznanio da će se još jednom kandidirati na predstojećim izvanrednim parlamentarnim izborima, čiji će datum odrediti predsjednik Giorgio Napolitano. "Kandidirat ću se iz odgovornosti prema talijanskom narodu", cinično je objavio 76-godišnji tajkun, samo 13 mjeseci otkad je odstupio pod pritiskom financijskih tržišta i nekolicine europskih lidera, koji su smatrali da je njegova premijerska uloga prepreka za oporavak ne samo Italije, nego i eurozone. Jer, analitičari odavna upozoravaju da je najveća opasnost po eurozonu nestabilnost Italije. Dok se Španjolska možda, nipošto i izvjesno, dade spasiti paketima pomoći iz raznih fondova, Italija je zbog opsega svog gospodarstva i duga od dvije tisuće milijardi eura "prevelika za spašavanje". U studenom 2011., kad se teško zadužena Italija nalazila na udaru ulagača, za premijera je instaliran 69-godišnji Monti, doživotni senator, profesor ekonomije i bivši europski povjerenik. U jeku rasprodaje talijanskih obveznica i povećanih troškova daljnjeg zaduživanja, Monti je na čelu tehnokratske vlade prionuo na sprečavanje grčkog scenarija. I obavio, po mišljenju većine, vrlo dobar posao. Mnogi kažu da je pod Montijem Italija bila na dobrom putu, ponovno zadobivši ugled i povjerenje ulagača. No, lukav koliko i kvaran, Berlusconi je osjetio da je dobar dio Talijana sit mjera štednje i rezova te da će mu napad na Montijevu politiku otvoriti put povratka. Bit će mu dovoljno, smatra, obećati sniženje poreza na pred-montijevski nivo i obustaviti rezove javne potrošnje koje je uveo dosadašnji premijer.

Politički zombi diže glavu
Kao nositelja Ordena zasluga za rad, Berlusconija zovu Il Cavaliere, što znači vitez, a doslovno konjanik, jahač. Na talijanskom se četiri jahača apokalipse zovu Quattro cavalieri del apocalisse. Vrati li se Silvio na vlast, možda će trebati dodati petog. Jer, učinci njegove zlokobne najave povratka na scenu odmah su nastupili. Ubrzo nakon što je njegova stranka uskratila podršku Montijevoj, indeks na talijanskoj burzi FTSE MIB pao je za 2,2 posto u jednom danu. Prinosi na talijanske obveznice vinuli su se u visine, a vrijednost eura je opala zbog straha da će nakon predstojećih izbora Montijeve mjere biti prebrisane. "U prošloj su se godini Talijani ozbiljno žrtvovali u nastojanju da izbjegnu grčku sudbinu, a sad se opet javlja Berlusconi, koji bi nas vratio pet godina unatrag", primijetio je vođa političkog centra, Pier Ferdinando Casini, na talijanskoj državnoj televiziji. No, Berlusconijevi domaći protivnici nisu jedini koji su se oglasili povodom njegove prijetnje kandidiranjem. Iz raznih krajeva Europe političari i ekonomski komentatori izražavaju bojazan da će ovaj razgraditi sve ono dobro što je Monti postavio u svom kratkom mandatu. Ili da će, u blažoj verziji, unijeti nemir i zbrku na političku scenu. Tako je francuski Liberation vijest o Berlusconijevoj ambiciji za povratkom popratio naslovom "Le Retour de la momie" (Povratak mumije), dok je u uvodniku pisalo: "Kao zombi iz nekog talijanskog erotskog horora sedamdesetih, besprizorni Silvio Berlusconi ustaje iz mrtvih. 

Strah i trepet ulagača
Još je oštriji bio Nicholas Spiro, iz financijskog konzaltinga Spiro Sovereign Strategy. "Italiji je potreban Berlusconijev povratak kao što čovjeku treba rupa u glavi. Njegova sposobnost da preplaši ulagače nema granica", dodao je Spiro. "On utjelovljuje disfunkcionalnu prirodu talijanske politike, sa svojim osramoćenim vođama i nestabilnim vladama.Umjerenije, ali jednako odlučno izrazili su se čelnici EU. "Italiji i Europi potrebna je stabilnost, a g. Berlusconi je suprotno od stabilnosti. Mnogi su talijanski problemi posljedica desetgodišnjeg razdoblja u kojemu je Berlusconi radio kao premijer", ocijenio je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz s posjete Oslu gdje je prisustvovao dodjeli Nobelove nagrade za mir. "Italija mora nastaviti putem reformi", izjavio je predsjednik Europske komisije, José Manuel Barroso, na kojeg se nadovezao predsjednik Europskog savjeta Herman Van Rompuy, istaknuvši da je "Monti bio izvrstan premijer", čije bi se "reforme morale nastaviti i nakon izbora."  "Italija ne može stati na dvije trećine puta prema reformama. To bi izazvalo poremećaj ne samo za Italiju, nego i za Europu", rekao je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle Der Spiegelu. "Zadnjih godinu i pol dana, Italija se kretala u dobrom smjeru i ne vjerujem da ima razloga za brigu. Berlusconi se vraća u politiku, ali ne vjerujem da će se vratiti na vlast", optimističniji je francuski ministar financija Pierre Moscovici. Međutim, Berlusconi poručuje da nema mjesta optimizmu: "Kad ja ulazim u trku, nije mi cilj dobro proći, nego pobijediti", izjavio je bahato prošlog vikenda. 

Nada u Demokratsku stranku
Strah, dakle, prevladava, no jesu li "povratak mumije" i "pad Italije" neizbježni? Krajem prvog tjedna prosinca, njegov je Narod slobode skupio samo 13,8 posto podrške u anketama, daleko iza trenutno najsnažnije Demokratske stranke, koja redovno dobiva između 30 i 38 posto glasova u anketama. Unatoč trenutno velikom zaostatku, Berlusconi bi predstojećom protueuropskom i protureformskom kampanjom mogao prestrašiti tržišta i predati Italiju na milost i (uglavnom) nemilost špekulanata. Potom, čak i ako ne pobijedi, mogao bi osvojiti dovoljno mjesta u parlamentu da poremeti odnos snaga i uspori preostale reforme. Il Cavaliere je beskrupulozni populist, koji će odigrati sve adute iz udžbenika da nahuška talijanske nacionaliste na "izdajničke snage koje za račun Njemačke i Francuske osiromašuju Talijane". Zacijelo računa i na žrtve reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava, na one koji su pogođeni porastom poreza i na nezaposlene, kojih po nedavnim istraživanjima ima 11,1 posto. Ako bi se reforme nastavile, Europska komisija predviđa da će talijanski dug iduće godine doseći vrhunac od 127,6 posto bruto domaćeg proizvoda, te da će nakon toga opadati. Također, procjenjuje da će se ekonomija, koja je zapela u recesiji od trećeg kvartala 2011., vratiti rastu 2014. Sva će ta predviđanja pasti u vodu ako Berlusconi još jednom obmane javnost i namami je da mu poklone novi mandat. Najbolje za Italiju i Europu bilo bi da se sam Monti kandidira, jer njegova politika uživa podršku između 46 i 48 posto Talijana. No, Montijeve izjave u pogledu vlastite kandidature daju naslutiti da će se držati po strani. Proreformskim biračima ostaje da se pouzdaju u Demokratsku stranku, za čiju će pobjedu nedvojbeno navijati i europska visoka politika i biznis.

Berlusconi – pravosuđe 22:0

Još nepobijeđen

Berlusconi je posvuda čuven po seksualnim nestašlucima, no oni su trivijalni u usporedbi s kriminalnim detaljima iz njegova životopisa. U listopadu je nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora i pet godina zabrane kandidiranja za javne dužnosti zbog utaje poreza, no malo tko vjeruje da će presuda ikad postati pravomoćna. Od 1983. čovjeku je suđeno više od dvadeset puta zbog korupcije, zlouporabe položaja, nezakonitog prikupljanja sredstava, knjigovodstvene prijevare, utaje poreza, dječje prostitucije i lažnog svjedočenja. Mnogo je puta proglašen krivim u prvom stupnju, ali su presude svaki puta preinačene u žalbenom postupku. Šest su puta suđenja obustavljena zbog zastare, koja je nekoliko puta nastupila samo zato što je u međuvremenu parlament skratio rokove zastare za kaznena djela za koja je Berlusconi bio tužen. Za njegove protivnike, promjene rokova zastare najsramotnija su zlouporaba parlamenta za interese jedne osobe u novijoj povijesti europskih demokratskih država. U posljednjem procesu naprasno prekinutom zbog skraćene zastare Berlusconi je bio optužen zbog podmićivanja britanskog odvjetnika Davida Millsa da bi ovaj lažno svjedočio u njegovu korist na ranijim suđenjima zbog prijevara.

Zastara ga spašava
Talijanski je tužitelj tražio pet godina zatvora za tadašnjeg premijera, no 25. veljače je suđenje obustavljeno zbog nastupa zastare."Ovo nema smisla komentirati", ogorčeno je procijedio tužitelj Fabio de Pasquale povodom još jednog Berlusconijevog trijumfa nad pravnim sustavom.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Dugovječni premijer

Po stažu drugi do Mussolinija

Silvio Berlusconi (29. rujna 1936.) treći je najdugovječniji talijanski premijer u povijesti te najdugovječniji od Drugog svjetskog rata. Jedino su Benito Mussolini i Giovanni Giolitti duže služili na tom položaju. Berlusconi je predsjedao vladom između 1994. i 1995., 2001. i 2006. te 2008. i 2011. Čelnik je Naroda slobode, stranke-pokreta desnog centra, koju je osnovao 2009. Vlasnik je trofejnog kluba AC Milan i većinski dioničar medijske kompanije Mediaset. Po Forbesu je 169. najbogatiji čovjek s pet milijardi eura.