Život u svijetu racionalnog ortodoksnog ekonomista, za većinu ljudi bio bi vrlo potpuno predvidljiv i u svakom odsustvu naleta radosnih trenutaka. Tako se barem čini iz perspektive ekonomskog objašnjenja darivanja, ili ekonomski rečeno „masovnog festivala iracionalnosti“.

Prema ekonomskoj računici, prilikom blagdanskih darivanja gubi se trećina vrijednosti uloženog novca obzirom da se isti iznos ne percipira od strane primatelja darova. U pokušaju da sredstva razmjene svedu na istu mjeru, u ekonomskoj računici s jedne strane imamo monetarnu vrijednost kupljenog dara, a s druge strane imamo percipiranu vrijednost istog dara od strane primatelja. Kada su te vrijednosti neusklađene radi se o neracionalnom ponašanju. Kako bi dodatno potkrijepili svoj stav, ekonomisti navode da je darivanje iracionalno jer se radi o kupovanju stvari koje sami sebi vjerojatno ne bi kupili. U tom smislu, najpoželjniji i ekonomski smislen dar bio bi – gotovina. Ako malo bolje razmislimo, možda to i nije tako loše. U takvom svijetu, za svaki blagdan dobivali bi gotovinu, darivali bi gotovinu, uštedjeli bi vremena i živaca te izbjegli predbožićnu kupovinu u zadnji čas.  No da li bi naši odnosi bili zadovoljavajući? Vjerojatno ne. Darivanje, osim što je ekonomska aktivnost, ono je vrsta svrhovite i simbolične komunikacije.

Darivanje ima svoju ekonomsku, kulturnu, psihološku i socijalnu dimenziju. Neki darovi su doista više ekonomske prirode, kao kad npr. nekom kupimo baš ono što mu/joj treba ili kada osobu pitamo što želi. Po pitanju kulture, proizvodi su kulturalni artefakti koji predstavljaju sredstva za provođenje rituala i običaja. U tom smislu, vrijeme darivanja, način darivanja i svrha darivanja omeđeni su kulturalnim kontekstom. U psihološkom smislu, osim što vole kupovati sebi, istraživanja pokazuju kako ljude u većoj mjeri veseli kupovanje drugima. Bez obzira o kojem iznosu se radi, darivanje je nagrađujuća aktivnost na nekoliko razina. U socijalnom, osobno najvrjednijem smislu, darivanje je aktivnost ulaganja u odnose i iskazivanja osjećaja. Iako smo svi podložni toj normi, malo tko je svjestan da je snažna odrednica ponašanju ljudi upravo – recipročnost ili „ti meni, ja tebi“ princip. Kao neko nepisano pravilo, postoji neka mentalna vaga koja nam pomaže odrediti što je prikladno ponašanje u odnosu prema drugima. Tako je i sa darovima. Rijetko kad ćemo darivati dvaput nekoga tko nam ne uzvraća ili tko uopće ne percipira simboliku što ju darujemo svojim darom. Odnosno, svako darivanje u odnosu koji nam je važan nije bespovratno.

Ono je ulaganje koje jača odnos i koje će se kad-tad vratiti. Ako nam je do nekoga doista stalo, dobar dar je onaj u kojega ulažemo naše vrijeme i trud te se pokušamo staviti u ulogu osobe koju darujemo. Apsolutna vrijednost dara često je manje bitna od one fine pažnje i posvećenosti koju od sebe dajemo u poklon dragoj osobi. Također, u slučaju važnih odnosa, trajniji darovi su bolji izbor od potrošnih darova poput čokolade ili cvijeća. Ponekad je poseban dar onaj koji eliminira grižnju savjesti jer si ga druga osoba može priuštiti no procjenjuje da joj racionalno ne treba. U konačnici, istraživanja pokazuju kako je darivanje aktivnost koja donosi više radosti osobi koja dariva, kada dariva nekog drugoga a ne sebe te čak i u slučaju kada to darivanje nije recipročno.

Jedan od svjetski poznatih socijalnih psihologa, Robert Cialdini, razvio je cijelo jedno znanstveno područje međuljudskog „utjecaja“ koje vrvi korisnim savjetima o tome kako ojačati i maksimizirati vrijednost osobnih veza. Otkrit ću vam jednu koju sigurno niste znali a bazira se upravo na recipročnosti. Zamislite situaciju u kojoj drugoj osobi činite uslugu. I to uslugu oko koje ste se doista potrudili. I zamislite da vam se dotična osoba zahvaljuje pri čemu vrlo automatski odgovarate „Ma sve je ok, i drugi put“. Cialdini kaže, kako ste upravo odbacili jedan od moćnijih trenutaka kapitalizacije međuljudskih odnosa. Što reći kako ne biste svoje resurse davali u bespovrat? Probajte sa slijedećim odgovorom, „Nema na čemu. Znam da bi ti to isto napravio/napravila da je situacija bila obratna“. Na ovaj način, osobu smo zadužili te si stvorili kredit u budućnosti koji nam jamči da na dotičnu osobu možemo  računati. Probajte! Princip je jednostavan i funkcionira a temelji se na činjenici da ne volimo ostati dužni.

Kada sve navedeno uzmemo u obzir, možda i nismo tako iracionalni. Iako se ne ponašamo prema ekonomski zamišljenim kriterijima racionalnosti, naše „iracionalno“ ponašanje često je razumno i svrhovito. Bogatstvo međuljudskih odnosa i emocionalne razmjene važne su smjernice i sadržaj ljudskog ponašanja. A čini se ipak da imaju vlastitu valutu.