Oceanske su dubine postale vrlo bučne, a sve zbog ljudi – sonarnih udara tijekom vojnih vježbi, pucnjeva zračnih topova koji se koriste u iskapanju nafte i plina te zavijanja čitavih flota komercijalnih brodova koji neumorno kruže svjetskim morima.

Oceanolozi kažu da je rastuća buka osobito opasna za kitove, koji ovise o svojem osjetljivom sluhu tijekom potrage za hranom i praćenja jata. Kako bi se borila protiv podmorske galame, vlada Sjedinjenih Američkih Država dovršava prvu fazu u možda najvećem projektu za suzbijanje zagađenja bukom. Taj projekt, koji vodi Državna administracija za oceanske i atmosferske uvjete, zabilježit će zvukove koje ljudi proizvode u oceanu te rezultate pretvoriti u prvu veću zvučnu kartu svijeta. U vizualizaciji oceana koiste se jarkim bojama radi označavanja zvukova koji se šire oceanskim dubinama, često i na udaljenostima od stotina kilometara. Cilj projekta jest približnije shvatiti narav buke i njezin utjecaj na morske sisavce. "To je prvi korak", kaže biologinja Leila Hatch, jedva od dvoje voditelja projekta. "Nitko to dosad nije obradio u ovim razmjerima." Michael Jasny, viši analitičar Vijeća za obranu prirodnih resursa, privatne organizacije iz New Yorka koje je tužilo američku mornaricu radi smanjenja buke koji vjerojatno štete morskim sisavcima, kaže da je opis zvučnog onečišćenja "vrlo uznemirujuć".

"Karte će znanstvenicima, nadzornim tijelima i javnosti omogućiti da vizualiziraju problem", kaže Jasny. "Kad jednom vidite fotografije, više nećete moći zanemariti koliko zapravo oceanska buka ugrožava glavne organizme u moru." Stručnjaci za pravo kažu da će nova otkrića vjerojatno ubrzati napore da se taj složeni problem riješi putem zakona, regulativnih mjera, sporazuma i dobrovoljnih mjera za smanjenje buke. Već postoji vladino tijelo koje nadzire oceansku buku u američkim vodama, a i Međunarodna pomorska organizacija, UNovo tijelo odgovorno za poboljšanje sigurnosti u moru te smanjenje onečišćenja brodskim prometom, odlučuje o akustičnim mjerilima. S obzirom na to da su mnoga komercijalna vozila registrirana u inozemstvu, a većina prometne buke nastaje u međunarodnim vodama, potpora organizacije smatra se ključnom za značajno smanjenje buke. Diljem svijeta već se utišavaju ribarski i istraživački brodovi, pa tako i novi brodovi koji se grade za Državnu administraciju za oceanske i atmosferske uvjete. Inženjeri brodogradnje kažu da je mehanika utišavanja broda razmjerno jednostavna. Najveći je faktor propeler broda, koji se mora oblikovati tako da se smanji stvaranje mjehurića. Oceansko hučanje nastaje zbog nevjerojatno raznolikog širenja valova u moru. Zvučni valovi mogu putovati i do nekoliko stotina kilometara.

Biolozi mora ljudske su zvukove povezali sa smanjenjem glasanja sisavaca, što znači da je došlo do smanjenja razmnožavanja i hranjenja. Što je još gore, američka mornarica procjenjuje da udari njihovih sonara svake godine uzrokuju trajna oštećenja sluha stotinama morskih sisavaca, a privremena oštećenja sluha čak tisućama. Jedno je istraživanje savezne vlade pratilo sve zvukove, a pokazalo je da je brodski promet najveća prijetnja. Za brodski promet na sjevernom Atlantskom oceanu projekt je već iscrtao više od dvadeset karata. Oznake se kreću od crvene (115 decibela na vrhu) do narančaste i žute, a potom i do zelene i plave (40 decibela na dnu). Decibel je mjerna jedinica buke, a rekordno viske razine u moru mogu biti iznimnog glasne. Kad se prate hidrofonom na udaljenosti od jednog metra, zračni top proizvodi buku od 250 decibela, naftni tanker 200 decibela, a tegljači 170 decibela. Karte sjevernog Atlantskog oceana u plićim vodama pokazuje uglavnom narančaste zone, no očitanja na dubini od kilometra pokazuju veća područja plave boje. Dr. Hatch kaže da je previše površinskih područja, u kojima morski sisavci i kitovi provode najviše vremena, narančaste boje, što znači da su razine zagađenja bukom u visokom prosjeku. "Ondje je kao u centru Manhattana usred dana, doduše ako ne uzmemo u obzir kola hitne pomoći i sirene", kaže. "Bila bih sretnija kad bi bilo kao u nacionalnom parku."

William J. Broad