Otmičari su nekada izrezivali slova iz časopisa i slagali ih u pismo kojim traže otkupninu. Danas se takve poruke samo pojave na ekranu računala, a i oteta više nije osoba, već samo računalo. Tijekom prošle godine, na stotinu tisuća osoba diljem svijeta uključilo je računalo i zaprepastilo se pronalaskom poruke kojom su obaviješteni da više nemaju pristup svojemu računalu ni podacima na njemu.

Poruke su dizajnirane tako da izgledaju kao da dolaze iz FBI-ja ili 20 drugih svjetskih agencija za provedbu zakona, a odnedavno sadrže potpis tajnovite hakerske skupine Anonymous. U porukama piše da korisnik može vratiti svoje računalo jedino ako plati vrtoglavu naknadu. I to djeluje. Ovom shemom otmičari zarade preko pet milijuna dolara godišnje, tvrde stručnjaci za računalnu sigurnost koji prate njihove aktivnosti. Sve je počelo 2009. godine u istočnoj Europi. Tri godine poslije, kako je posao počeo cvjetati, počinitelji su krenuli na Zapad. Sigurnosni stručnjaci smatraju da danas ima više od 16 bandi koje se bave ovakvim sofisticiranim kriminalom kojim izvlače na milijune dolara od žrtava diljem Europe. Ova je prijetnja nedavno stigla i u Sjedinjene Američke Države. Neke su bande odustale od starih unosnih zločinačkih djela kao što su lažni antivirusni programi ili bankarski virusi te se u potpunosti prebacila na otmice računala. Otmice računala u biti su internetska ucjena, a kreću s inficiranjem korisničkog računala virusom koji ga zaključava. Zatim napadači traže novac za otključavanje, ali i nakon što se novac uplati, vrlo rijetki doista otključaju računalo. U većini slučajeva žrtve ne dobiju natrag pristup svojemu računalu te moraju unajmiti računalnog tehničara koji ručno otklanja virus. Prijeti im gubitak svih podataka jer je najbolji način uklanjanja virusa potpuno čišćenje računala.

Možda je isprva pomalo teško shvatiti zašto bi itko platio stotine dolara nekom neznancu, no prema procjenama stručnjaka, oko 2,9 posto ugroženih vlasnika računala nasjeda na prijevaru i plati traženi iznos. Dodaju i kako je to iznimno konzervativna procjena te da u nekim državama stopa isplate doseže i 15 posto. Činjenica da ljudi nasjedaju na ovu prijevaru svjedoči o tome koliko su ciljane i inventivne metode otmičara. Na ranim inačicama otetih računala pojavljivale su se pornografske slike te se na ruskom jeziku tražila isplata određene svote za uklanjanje istih. Trenutne inačicu su ciljane i iskorištavaju savjest žrtava. Stručnjaci objašnjavaju kako zločinci danas koriste internetsku adresu žrtava za prilagođavanje poruka u kojima traže otkupninu, odnosno prijevod na materinji jezik žrtava. Umjesto pornografije, na računala im šalju poruke lokalnih agencija za provedbu zakona u kojima ih se optužuje da su posjećivali stranice s protuzakonitim pornografskim sadržajima, odnosno stranice koje imaju veze s kockanjem ili piratstvom te od njih zahtijevaju isplatu naknade za otključavanje računala. Žrtve u SAD-u tako dobivaju poruke na engleskom jeziku naizgled od FBIja ili ministarstva pravosuđa. U Nizozemskoj sličnu poruku dobivaju na svojemu jeziku, navodno od lokalne policije. (Ponekad se u Irskoj novac čak traži na starom keltskom). U najnovijim inačicama, žrtvama se obraća audio snimka u kojoj ih se upozorava da će protiv njih biti pokrenut sudski spor ne plate li traženu naknadu unutar 48 sati. Na nekima se čak i prikazuje snimka web kamere kako bi se postigla iluzija da vas službe zakona promatraju. U porukama se nerijetko od žrtava traži da isplatu izvrše putem debitne kartice koja se može kupiti u svakoj trgovini i unosom PIN broja.

Na taj je način nemoguće poništiti transakciju kada žrtve shvate da zločinci nemaju nikakvu namjeru otključati im računalo. Krenuo je i lov na ove bande. Stručnjaci u tvrtki Symantec za sigurnosni softver u Culver Cityju u Kaliforniji tvrde da su uspjeli identificirati 16 bandi otmičara računala. Pratili su jednu koja je imala namjeru zaraziti više od pola milijuna računala u 18 dana. No iako stručnjaci mogu pratiti njihove internetske adrese, hvatanje i kazneni progon spornih pojedinaca iznimno je teško izvesti jer bi to zahtijevalo suradnju globalnih agencija za provedbu zakona. Charlie Hurel je neovisni stručnjak za sigurnost iz Francuske kojemu je pošlo za rukom hakirati računalo jedne od tih skupina, pri čemu je otkrio koliko su žrtve uistinu lakovjerne. U samo jednom danu ta banda može zaraziti 18.941 računalo, 93 posto pokušaja. Od tih koji prime poruku u kojoj se traži otkupnina, njih 15 posto plati već istoga dana. Hurel kaže da u najvećem broju slučajeva otmičati traže 100 eura, što znači da za samo jedan dan zarade više od 400.000 dolara. Žrtve se mogu zaraziti virusom na jedan od mnogih načina. U većini slučajeva posjetom web stranici preko koje preuzmu program, a da toga nisu ni svjesni. Uistinu užasavajuće je to što nakon otmice zločinci mogu koristiti računala za što god im padne na pamet. Sve dok je računalo zaključano, otmičari vam mogu ukrasti lozinke ili provaliti na internetski bankovni račun. Stručnjaci za sigurnost upozoravaju da ne plaćate traženu otkupninu.Neke tvrtke nude rješenje za otključavanje računala bez plaćanja otkupnine, a među njima su Symantec, Sophos i FSecure. "To je nova nigerijska prijevara s epoštom o kojoj ćemo pričati naredne dvije godine", kaže Kevin Haley iz Symanteca.

Nicole Perlroth