Političke tranzicije u istočnoj Aziji bit će ključan trenutak u napetim geopolitičkim odnosima u toj regiji. Nakon što je u Kini vlast preuzeo Xi Jinping, kojega Narodnooslobodilačka vojska smatra svojim čovjekom, Japan se okreće udesno, što će potaknuti nacionalističke težnje na objema stranama japansko-kineskog rivalstva. Očekivani zaokret udesno u Japanu nastupio je tri godine nakon što su glasači na vlasti doveli ljevičarsku Demokratsku stranku Japana. Za razliku od toga, izbori u Južnoj Koreji, održani 19. prosinca, zemlju bi mogli odvesti ulijevo nakon gotovo petogodišnje vladavine desničarskoga predsjednika Leeja Myung-baka, koji se pokazao kao oprečan vođa.

Ravnoteža moći
Te političke tranzicije mogle bi zakomplicirati izazove u istočnoj Aziji, među koje ubrajamo i potrebu da se uvede regionalna ravnoteža moći te odbaci povijesni teret koji opterećuje međudržavne odnose, osobito između Kine, Japana i Južne Koreje. Rast trgovine u regiji nije ublažio teritorijalne i druge sukobe; dapače, samo je zaoštrio regionalnu geopolitiku te pokrenuo politiku visokog rizika. Gospodarska međuovisnost ne može donijeti regionalnu stabilnost sve dok sukobljene države ne ulože ozbiljan trud u poboljšanje političkih odnosa. Skandali koji se spominju uz Leeja – kojega zovu Buldožer još od dana kad je radio kao direktor jedne građevinske tvrtke – otežale su stvari kandidatkinji vladajuće stranke Saenuri Park Geun-hye te potvrdili nade njegovu ljevičarskom protivniku, Moon Jae-inu iz Demokratske ujedinjene stranke.

Park je kći bivšega predsjednika, generala Parka Chung-heeja, koji je na vlast došao nakon državnog udara 1961. Obuzdavanje moćnih južnokorejskih "chaebola", obiteljskih konglomerata, postalo je ključno pitanje predsjedničkih izbora pa se čak i Park Geun-hye zauzima za strožu kontrolu iako je ih je režim njezina oca omogućio putem obilate potpore vlade. Njezin populistički stav prema "chaebolima" odaje da bi mogla nastaviti pogodovati volji naroda te se oštrije postaviti prema Japanu, naročito da obrani očevo služenje u japanskoj vojsci dok je Koreja bila pod japanskom kolonijalnom čizmom. Nove napetosti u odnosu Južne Koreje i Japana neće se lako izgladiti zbog izvlačenja problema iz povijesti. Početkom ove godine Lee je u posljednji trenutak otkazao planirano potpisivanje Općeg sporazuma o vojnim obavještajnim djelatnostima s Japanom, koji bi prvi put uspostavio sustav razmjene vojnih informacija između tih dviju zemalja, inače obiju saveznica SAD-a. Lee je također odbacio bilateralni plan za dovršenje vojnog Sporazuma o trgovini uslugama. Nekoliko tjedana kasnije izazvao je provokacije kad je posjetio sporno otočje Dokdo u Južnoj Koreji (pod čijom su kontrolom) i otočje Takeshima u Japanu.

Kineske provokacije
Kina je, pak, uvelike utjecala na japanske parlamentarne izbore. U posljednjih nekoliko mjeseci krenula je u rat provokacijama: u vode oko otočja Senkaku, koje je inače pod kontrolom Japana a Kinezi ga nazivaju Diaoyu, poslala je patrolne brodove. Ta fizička nasrtljivost nastupila je nakon često nasilnih antijapanskih prosvjeda koji su u Kini održani u rujnu, a trajni neformalni bojkot japanske robe doveo je do strahovita pada japanskog izvoza u Kinu, povećavši rizik od još jedne japanske recesije. Očekivalo se da će pobjeda Demokratske stranke Japana na izborima 2009. donijeti poboljšanje odnosa Japana i Kine. Na kraju, stranka je na vlast došla zahvaljujući obećanju da će uravnotežiti ovisnost Japana o SAD-u putem bliskijih spona s Kinom. No, njihova politika građenja mostova izjalovila se zbog sve veće nametljivosti Kine, pa su sve sljedeće vlade te stranke jačale sigurne odnose sa SAD-om. Ponašanje Kine izazvalo je val nacionalizma u Japanu, zahvaljujući kojemu su se militantni, marginalni političari poput Shintara Ishihare progurali na glavnu političku scenu. Japansko je gospodarstvo možda u padu, ali je u političkom uzletu.

Čak se Albert del Rosario, ministar vanjskih poslova Filipina, koji su tijekom Drugog svjetskog rata bili pod okupacijom Japana, danas snažno zauzima za nanovo naoružani Japan kao protutežu Kini. No, ponovno buđenje nacionalizma u Japanu samo raspiruje nacionalizam u Kini, čime se stvara začarani krug iz kojega te dvije zemlje ne mogu izaći. Shinzo Abe iz Liberaldemokratske stranke, koji je postao novi japanski premijer, zarekao se da će prema Senkakuu i drugim sporovima s Kinom zauzeti oštriji stav. Što je još važnije, liberaldemokrati su pozvali na reviziju članka 9. japanskog ustava, koji je SAD nametnuo nakon 1945., a odnosi se na odricanje rata. Rizici koji sve većim nacionalizmom i militarizmom prijete miru u regiji bili su očiti već rastom nove kineske dinastije "prinčeva", tj. sinova heroja revolucije koji imaju debele veze u vojsci. Stvarni pobjednik nedavno održanog imenovanja u konzervativni sedmeročlani Izvršni odbor Politbiroa jest Narodnooslobodilačka vojska, koja sve većim utjecajem daje snagu sve prodornijoj kineskoj vanjskoj politici.

Neraščišćena pitanja 
Ono što Xija zapravo razlikuje od drugih civilnih vođa jest njegov blizak odnos s vojskom. Kako je Xi napredovao u vojsci, stvorio je bliske veze kao rezervist, preuzevši vojstvo nad provincijskim garnizonom i postavši glavni pomoćnik ministra obrane. Njegova supruga Peng Liyuan također ima veze s vojskom kao civilna članica vojnog orkestra te počasna generalica. Uz takvu podlogu glavni je izazov vodećih istočnoazijskih gospodarstava, naročito japanskoga i južnokorejskoga, riješiti povijesne probleme koji ih sprečavaju u stvaranju stabilnije i naprednije budućnosti. Kao što kaže ruska poslovica, "ako zaboraviš prošlost, izgubit ćeš jedno oko, ali živiš u prošlosti, izgubit ćeš oba".

Project Syndicate, 2012.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju