Ove godine čak je 20 kompanija povuklo dionice sa Zagrebačke burze čime je zabilježen nimalo slavan rekord. Lani ju je napustilo 12 tvrtki, godinu prije 17. Posljednja koja je to učinila je Sladorana čije je dionice u potpunosti preuzela šećerana Viro koja je istisnula male dioničare. I sam Viro odlazi, barem tako planira Uprava koja je za 27. prosinca zakazala skupštinu i predložila delistiranje. Potez objašnjavaju visokim troškovima održavanja kotacije u odnosu na prednosti koje im donosi i ne vide više svoj interes u tome. Odluku o delistiranju prošloga su tjedna donijeli i dioničari Istraturista. Tržišna vrijednost samo tih triju kompanija iznosi gotovo dvije milijarde kuna. No iako su povlačenje najavili u 2012., ono će biti provedeno tek 2013. pa te dvije kompanije ne ulaze na ovogodišnji popis burzovnih "bjegunaca".

'Trošak i ništa više'
"Danas je, nažalost, trend da domaći izdavatelji bježe s burze jer na nju gledaju isključivo kao trošak poslovanja od kojeg imaju nikakve ili vrlo skromne koristi", smatra Roman Rinkovec, nezavisni analitičar tržišta kapitala. Burza bi, dodaje, morala svu svoju kreativnost usmjeriti na poticanje domaćih kompanija na izlistavanje dionica koliko god je to u domeni njezine moći."Ali burza mora pokušati stvoriti i uvjete za uvrštenje proizvoda koji će biti vezani za indeks CROBEX, određene domaće gospodarske sektore i slično", predlaže. Prema podacima sa ZSE, osam kompanija povuklo je dionice jer su stečajni upravitelji tražili delistiranje. Zvučnija imena među njima su riječka špediterska kuća Transadrija, Mediteranska plovidba te Dalmacijavino. S druge strane, Uprave i Nadzorni odbori pet kompanija predložili su povlačenje na glavnim skupštinama. Riječ je o Tehnomontu, Lantea grupi, Purisu, MGK-packu i Croatia baterijama. Ostali su dionice delistirali ili zato što su sve postale vlasništvo jedne tvrtke, kao u slučaju Belišća (dioničare je istisnuo Duropack) i Sladorane, ili je bila riječ o preoblikovanju u d.o.o.  što se dogodilo s Regeneracijom. Predsjednica Uprave ZSE Ivana Gažić kaže kako troškovi, osim kada nije riječ o stečaju, nisu opravdan razlog za delistiranje.

'Učinili smo što smo mogli'
"Trošak kotacije možemo podijeliti na dva dijela – naknadu za održavanje uvrštenja na burzi i trošak kod izdavatelja u vidu osobe koja komunicira s burzom. Prema našem iskustvu u kompanijama poput Vira i Istraturista, rijetko kada postoji djelatnik koji je u cijelosti delegiran za komunikaciju s burzom", kaže Gažić. Što se tiče koristi od tržišta, Gažić tvrdi da je ZSE učinila najviše što može. "No što učiniti ako nema ponude i zanimljivih projekata, ako se stalno mijenja ekonomsko okruženje u kojem djelujete?", pita se. Napominje kako biti uvršten na burzu ipak nešto znači jer strani investitori to prepoznaju. "Načelno, kompanije na burzu privlači likvidnost. Hrvatska ima rijetku sreću da je kroz godine stvorila zalihe likvidnosti u mirovinskim i investicijskim fondovima. No pitanje je ima li tvrtki koje se mogu nositi za standardima koje nameću institucionalni investitori", zaključuje.