Svojega drugoga dana na mjestu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država 2009. godine, Barack Obama potpisao je izvršni nalog koji je predstavljao svojevrsnu deklaraciju obnove američkog ugleda u svijetu. Naime, njime je naredio da se za godinu dana zatvori pritvor u američkoj pomorskoj bazi u zaljevu Guantánamo na Kubi, surovi simbol politike bezakonja, mučenja i zatvaranja predsjednika Georgea W. Busha. No ono što je uslijedilo i nije bilo uvijek tako optimistično.

Nova administracija odlučila je prihvatiti preuveličane tvrdnje o državnim tajnama i moći ekipe predsjednika Busha, čime je spriječila pozivanje na odgovornost zbog zatvaranja i iživljavanja nad zatvorenicima u Guantánamu i ostalim tajnim zatvorima te time žrtvama mučenja onemogućila sudsku naknadu za štetu i bol.Državni odvjetnik Eric Holder učinio je pravednu stvar kada je naredio da se Khalidu Shaikhu Mohammedu, čovjeku koji je po vlastitom priznanju osmislio napade od 11. rujna 2001., sudi pred saveznim sudom na Manhattanu. No spetljao je političku pozadinu svoje odluke, pa je vlast morala odustati od svojega plana suočena sa žustrom oporbom lokalnih političara i republikanaca u Kongresu koji su Obamu željeli portretirati kao mekušca kada je riječ o terorizmu. Kongres je odugovlačio i otežavao provedbu, čime je praktički u potpunosti onemogućio zatvaranje spornog zakona i otkrivanje Bushevih travestija. Trenutno u zatvoru Guantánamo ima 166 zatvorenika, 76 manje nego u trenutku kada je Obama postao predsjednik. Tek nekolicina njih optužena je za zločin ili bilo kakvo kršenje zakona. Posebni tim Obamine administracije za njih 86 još prije dvije godine odredio je povratak u domovinu ili preseljenje. No zahvaljujući sumanutim ograničenjima koje je Kongres postavio glede prijevoza zatvorenika iz Guantánama ti zatvorenici i dalje su tamo, a zatočeništvu im se ne nazire kraj. U rujnu je jedan pripadnih ove skupine zatočenika, Jemenac pod imenom Adnan Farhan Abdul Latif počinio samoubojstvo. Pitanje o zatvaranju Guantánama jedva da se i spomenulo u kampanji 2012. godine. No bilo je utješno pred kraj predsjedničke utrke čuti da je Obama to još jednom obećao.

Obama nije predstavio plan kako cijelu stvar namjerava ponovno pokrenuti. Naime, činjenica je da se Guantánamo ne može isprazniti bez odbacivanja ograničenja nametnutih od strane Kongresa o prijevozu zatvorenika u SAD, sredstava za pripremu ustanova na američkom tlu u koje bi se smjestili zatvorenici iz Guantánama te puštanja nekoliko desetaka tih zatvorenika na slobodu. Ova štetna ograničenja za odnos prema osumnjičenicima za teroristička zlodjela sadržana su u Zakonu za autorizaciju državne obrane, godišnjem vojnom proračunskom prijedlogu zakona. Očekuje se da će njegova najnovija inačica završiti na stolu predsjednika do kraja mandata ovoga sastava. Kako stvari sada stoje, ograničenja u njegovoj konačnoj verziji vjerojatno će nalikovati onima u trenutno važećem zakone kojega je Obama zaprijetio pobiti vetom još prije godinu dana.Vjerske skupine te skupine za ljudska prava i građanske slobode sada traže od Obame veto na autorizaciju tog vojnog prijedloga zakona za fiskalnu godinu 2013. ukoliko on bude sadržavao jezik koji osporava izvršnoj vlasti pravo na prijevoz zatvorenika iz Guantánama s ciljem vraćanja u zemlju porijekla, preseljenja u inozemstvo ili suđenja pred saveznim kaznenim sudom. Svi oni argumentirano iznose svoja stajališta. Naime, zbog postojećih ograničenja, uključujući i uvjet o potvrdi za prijevoz zatvorenika od strane ministra obrane, u dvije godine niti jednome zatvoreniku predviđenome za premještaj od strane spomenutog posebnog tima nije odobren premještaj unutar SADa ili u inozemstvo. Tom brzinom Guantánamo se neće isprazniti ni do kraja drugog Obaminog mandata.