No prošloga ljeta, kad je svoj kolegij pretvorio u besplatni internetski tečaj, morao se suočiti s novim pitanjima: kamo da gleda dok mu kamera snima predavanje? Kako 40.000 studenata koji slušaju predavanje mogu iznijeti svoje ideje? Kako će znati što uče? U mnogočemu je evolucija profesora Duneiera od predavača u dvorani do poučavatelja koji se putem interneta obraća desecima tisuća slušatelja dio većeg pokreta koji bi mogao promijeniti visoko školstvo. Nekolicina tvrtki već nudi obrazovanje na razini elitnih fakulteta, koje je nekoć bilo dostupno tek odabranoj manjini i to uz velik trošak, koje je dostupno bilo kome tko ima pristup internetu. Štoviše, masivni otvoreni internetski tečajevi nude nove metode učenja, temelje se na tehnologiji otvorenog pristupa u raspravama na forumima i ocjenjivanju, a profesorima omogućuju da nastavu drže putem interneta, a vrijeme na fakultetu odvoje za komunikaciju sa studentima. Širenje masovnih internetskih tečajeva imat će dalekosežne posljednice. Fakulteti nižeg ranga, čiji se polaznici već bune zbog visokih školarina, teško će svoje studente uvjeriti da njihov program vrijedi tog novca. S druge strane, neki stručnjaci sumnjaju u procjenu učenja putem interneta te upozoravaju na mogućnost varanja. Masovni internetski kolegiji veću su pozornost javnosti privukli lani, kad je Sebastian Thrun, profesor sa Sveučilišta Stanford, ponudio besplatan tečaj o umjetnoj inteligenciji te njime privukao 160.000 polaznika iz 190 zemalja.