Početkom ove godine čelnik američkih Saveznih rezervi Ben Bernanke upotrijebio je izraz "fiskalna litica" kako bi privukao pozornost zakonodavaca i šire javnosti. Bernanke je smatrao da bi se Amerikanci trebali zabrinuti zbog spoja porasta poreza na saveznoj razini te smanjenja potrošnje koje bi trebalo uslijediti potkraj ove godine. No, nije riječ o "litici" u smislu da biste, prekoračite li rub, pali velikom brzinom, sletjeli na nešto tvrdo i ne biste se mogli neko vrijeme ustati. U modernom američkom gospodarstvu planirane promjene više čine fiskalnu "strminu", što znači da se pravi učinak povećanja poreza neće osjetiti odmah (treba vremena da se prilagode odbici dohotka), a i smanjenje troškova postupno će se uvoditi (vlada je barem donekle obzirna kad je riječ o provedbi te mjere).

Histerija i nepotrebni rezovi
Ta strmina predsjedniku Baracku Obami daje stvarnu mogućnost da osnovu prihoda savezne vlade vrati u stanje u kakvom je bila sredinom devedesetih. Jako je bitno kakvim se riječima opisuje financijsko stanje Amerike s obzirom na histeriju stvorenu u posljednjih nekoliko mjeseci, koju su uglavnom pokrenuli oni koji se zauzimaju za drastična smanjenja dvaju glavnih beneficiranih programa, a to je socijalno osiguranje i zdravstveni program Medicare. Njihova je logika da trebamo poduzeti ekstremne mjere ako nam se već sprema pad s litice, a smanjenje mirovina i zdravstvene skrbi za starije osobe svakako jest ekstremno, ali i posve neprikladno i nepotrebno. Ako, pak, SAD-u prethodi fiskalna strmina, onda oni koji ne žele ni razmisliti o povećanju poreza, a to su republikanci u Domu predstavnika američkog Kongresa, imaju vrlo slabe adute. Postalo je jasno da republikanci u Domu predstavnika nikako ne žele glasovati za povećanje poreznih stopa tijekom sjednice Kongresa potkraj mandata. Čelni čovjek republikanaca u Domu predstavnika John Boehner, koji je odmah nakon izbora iznio razmjerno pomirljive stavove, danas kaže da bi prihvatio više prihode s nižim stopama, upravo ono što su privremene porezne mjere uvedene tijekom Busheve administracije trebale učiniti, no očito nisu. Nije izgledno da će se republikanci i demokrati u Kongresu dogovoriti o produljenju mjera smanjenja poreza za srednji sloj, uvedenih za vrijeme Busha, te ukidanja poreznih olakšica za bogate. Borit će se još šest tjedana, a onda doći do ruba tobožnje litice i pratiti tko će u posljednjem trenutku trepnuti.

Povlastice siromašnima
Razumno bi bilo da Obama siđe s "litice" uvođenjem zabrane na produljenje poreznih olakšica iz Busheva vremena, koje bi kraju trebale doći potkraj 2012. godine. Kad se porezne stope vrate na prethodne razine, Obama bi Kongresu mogao predstaviti vlastiti paket poreznih olakšica te, primjerice, početkom siječnja predložiti veće beneficije za Amerikance s nižim stupnjem prihoda, kao što je i obećao tijekom posljednje kampanje. Porezne olakšice moraju imati veze sa stanjem gospodarstva, tako da se smanje kad se zaposlenost oporavi (primjerice, kad se u odnosu na ukupnu populaciju vrati na razinu zabilježenu 2007. godine). Ako gospodarstvo početkom 2013. bude djelovalo slabije nego što se očekivalo, predložene porezne olakšice mogu se povećati dokle god su se smanjile tijekom gospodarskog oporavka. Taj bi pristup sigurno dugoročno promijenio financijske izglede Amerike.Kad se Amerika početkom 2013. uputi niz fiskalnu strminu, republikanci u Domu predstavnika imat će izbora. Hoće li tjedan za tjednom glasovati protiv poreznih olakšica koje bi pomogle 100 milijuna Amerikanaca dok se oko njih gospodarstvo raspada? Ili će prihvatiti dogovor koji porezne olakšice i porezne stope određuje prema onome gdje bi inače trebali biti? Republikance iz Doma predstavnika moglo bi se prisiliti na to da pristanu na dogovor koji podupire razvoj gospodarstva te vraća prihode na razinu koja je prevladavala prije katastrofalnog eksperimenta s "bushonomijom".

Postupni povratak u devedesete 
Obama je već izložio mjere za smanjenje troškova, vjerojatno više nego što bi njegova izborna baza voljela (često tako postupa). Glavno je pitanje može li SAD povećati prihode na prikladan način, koji bi pratio obnovljeni gospodarski rast. Amerika bi se trebala vratiti poreznim stopama koje su vrijedile sredinom devedesetih, kad je gospodarstvo bilo u uzletu i kad je savezni proračun bio u znatno boljem stanju. No, to bi se trebalo u potpunosti provesti tek kad se gospodarstvo u potpunosti oporavi. Obično bi stranačka politička pat pozicija u Washingtonu spriječila bilo kakvu razumnu promjenu. Na sreću, fiskalna strmina Obami daje priliku da tu promjenu potakne te da čak taj proces učini povijesnim, a to znači da treba uvesti veto na produljenje poreznih olakšica uvedenih u doba Busha te potom poraditi na provođenju Obaminih poreznih olakšica.

© Project Syndicate, 2012.

Simon Johnson, profesor je na Fakultetu za menadžment Sloan pri Institutu za tehnologiju u Massachusettsu te suautor knjige White House Burning: The Founding Fathers, Our National Debt, and Why It Matters to You