EURUSD je krenuo na put, prognozira Bookie. "Procjenjujem da će prvo napasti 1,25. Do kraja godine, a vjerujem i prije. A onda, u drugom naletu, ide probijati tamo gdje je stao. U prvom kvartalu iduće godine očekujem napad na 1,2", reče prijatelj tehničar. Živi bili, pa vidjeli. Više nego EURUSD gledam IPKK. Sjećam se kako smo ga masovno kupovali po cca 1200, i kako se brdo kockara i neznalica koji su mislili da su ulagači IPKK zalagalo da bi kupilo HDEL, a brdo obratno. No, nije neslavna epizoda glavni razlog što unatoč podacima s weba mojedionice.com još na IPKK nisam potrošio makar sitniš koji sam uštedio dva puta ne otputovavši u London. Glavni razlog nije ni što više vjerujem Sanaderu nego ljudima koji danas vode kompaniju. Nego, Faber i Xenakis. Uvjerljivi govornici, portretisti stvarnosti.

'Postane li ozbiljno, moraš lagati'
Marc Faber reče za CNBC: "Prepare for a massive market meltdown". Od snažnijih rečenica izdvojio bih, u slobodnom prijevodu, "Ne mislim da će tržište pasti zbog Grčke ili zbog fiscal cliffa, ni zato što fiscal cliffa biti neće. Tržište će pasti jer profiti firmi počinju razočaravati… i to je razlog zašto očekujem da S&P sa svog rujanskog vrhunca 1470 padne za 20 posto" te "Mislim da smo od 1980. do 2007. živjeli iznad svojih mogućnosti i sad to dolazi na naplatu". Ne vidim vezu između New Yorka, Londona, ostalih centara i Hrvatske. Ali, em novinari zovu dečkiće u odelcima s manje ili više gela u kosicama, em im ovi onda moraju nešto reći, em se bojim da bi opet mogli pričati o prelijevanju sa stranih tržišta u Hrvatsku, pa iako još nisam dobio zadovoljavajuće objašnjenje uzroka i posljedice, uopće me ne bi začudilo da se ništa iz svijeta ne prelije u Hrvatsku, ali da cijene domaćih dionica ipak popadaju. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, no doista se pitam što bi bilo sa Pi-Ijima bjelosvjetskih indeksa cca 14 da Ben zavrne pipu, a sad i Faber govori o nečemu, s pogledom na nerede diljem Europe, posve logičnom.Tu nastupa Xenakis, koji je na svojoj stranici, generationaldynamics.com, i newsletteru, briljirao. Dao je dijalog Jean-Claudea Jünckera i Christine Lagarde, u kojem on tvrdi da su ministri financija voljni Grčkoj dati vremena do 2022. da dug svede na 120 posto GDP-a, ona – moj nešto slobodniji prijevod – ne vjeruje što čuje, da bi na kraju omiljeni bloger citirao Jünckerovu izjavu iz svibnja 2011. godine: "Postane li ozbiljno, moraš lagati" ('ozbiljno' bi se moglo prevesti i kao 'gadno'), te ju je stavio u kontekst vjerojatnosti da svi europski Linići Grčkoj daju vremena do 2022. Uglavnom, kao čovjek koji nekoliko godina nije znao kad će idući put jesti, doista suosjećam s demonstrantima diljem Europe. Ali, pojednostavljeno rečeno, te demonstracije su kao zahtjev deset klubova lige od dvadeset momčadi da svi moraju biti prvaci.

Nije to borba za bolji svijet
A zapravo je krajnje jednostavno. Ili moraš nešto proizvesti kod kuće, pa to prodati u gostima, ili moraš otići u goste i puškom (nosačem aviona) oteti tuđe blago i donijeti ga kući. Koncept dovođenja gostiju sebi doma, gdje onda oni dio svog bogatstva ostave kod tebe, donekle služi svrsi, ali nije to to. Dakle, ponavljam da razumijem prosvjednike, suosjećam s njima, i svjestan sam da nokat fali da iste slike gledamo u svim hrvatskim gradovima, no nije tu riječ o borbi za bolji svijet. Svijet je oduvijek isti, samo je sad svijet prevalio tisuće i tisuće kilometara i eto ga u Europi. Nikoga od demonstranata nije bilo briga što tamo neki indijski policajac pendreči šestogodišnjaka koji bi dva dolara umjesto dolar na dan, a samo je malobrojne, koji su danas nevine žrtve tuđe gluposti, bilo briga što se cijeli narodi bezumno zadužuju, to jest troše tuđi novac.Da ne duljim, fina Večernjakova tema o Španjolcima koji se iz gradova vraćaju na selo u finoj je rezonanciji s najavljenim porezom na nekretnine u Hrvatskoj. Sve to zajedno vodi do ideje da, iako smo vidjeli dosta, možda još nismo vidjeli ništa, vodi do ideje da možda i ne slutimo koliko bi keš mogao biti kralj. Zato sam, i inače paranoik, možda oprezniji od samog sebe. Ne volim, ne volim, ne volim rizik.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, VIRO-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).