EN DE

Koje su odgovornosti poslodavca za štetu radnika prouzročenu trećoj osobi

Autor: HUP
14. studeni 2012. u 21:59
Podijeli članak —
Pravni savjeti iz HUP-a

Koje je vrijeme pripravnosti radnika te koje su tvrtke obvezne imati pravilnik o radu.

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Odgovornost poslodavca za štetu radnika
Sukladno čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost radnika. U ovom slučaju riječ je o odgovornosti za drugog. Odgovornost poslodavca se sagledava kroz štetu koju je prouzročio radnik trećoj osobi ne samo glede stvarnog obavljanja radnih zadataka nego i svakoga drugog rada koji je s tim radom u bilo kakvoj funkcionalnoj vezi tijekom njegova obavljanja. Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe za štetu koju trećoj osobi prouzroči radnik, moraju biti ispunjene pretpostavke: da su radnik i poslodavac u pravno relevantnom odnosu radnika i poslodavca (ugovor o radu), da je radnik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom, da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost radnika. Odgovornost poslodavca se predmnijeva te on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost radnika. Oštećena treća osoba je ovlaštena popravljanje štete zahtijevati od poslodavca, međutim ako radnik štetu prouzroči namjerno, oštećenik može popravljanje štete zahtijevati i od radnika. Znači, kad je radnik namjerno prouzročio štetu, treća oštećena osoba ima pravo izbora hoće li svoj zahtjev na popravljanje štete usmjeriti protiv poslodavca ili radnika. Međutim, primarno je da za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete. Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu može sukladno čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima, ali i čl. 101. Zakona o radu od radnika zahtijevati naknadu troškova popravljanja štete, ali samo u okolnostima da je radnik štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, a pravo poslodavca da zahtijeva od radnika naknadu troškova popravljene štete zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena.
Žana Plazibat, dipl. iur., pravna savjetnica

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Odgovornost poslodavca za štetu radnika
Sukladno čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost radnika. U ovom slučaju riječ je o odgovornosti za drugog. Odgovornost poslodavca se sagledava kroz štetu koju je prouzročio radnik trećoj osobi ne samo glede stvarnog obavljanja radnih zadataka nego i svakoga drugog rada koji je s tim radom u bilo kakvoj funkcionalnoj vezi tijekom njegova obavljanja. Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe za štetu koju trećoj osobi prouzroči radnik, moraju biti ispunjene pretpostavke: da su radnik i poslodavac u pravno relevantnom odnosu radnika i poslodavca (ugovor o radu), da je radnik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom, da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost radnika. Odgovornost poslodavca se predmnijeva te on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost radnika. Oštećena treća osoba je ovlaštena popravljanje štete zahtijevati od poslodavca, međutim ako radnik štetu prouzroči namjerno, oštećenik može popravljanje štete zahtijevati i od radnika. Znači, kad je radnik namjerno prouzročio štetu, treća oštećena osoba ima pravo izbora hoće li svoj zahtjev na popravljanje štete usmjeriti protiv poslodavca ili radnika. Međutim, primarno je da za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete. Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu može sukladno čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima, ali i čl. 101. Zakona o radu od radnika zahtijevati naknadu troškova popravljanja štete, ali samo u okolnostima da je radnik štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, a pravo poslodavca da zahtijeva od radnika naknadu troškova popravljene štete zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena.
Žana Plazibat, dipl. iur., pravna savjetnica

Vrijeme pripravnosti
Člankom 42. st. 2. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) propisano je da je vrijeme pripravnosti – vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca ili neposrednog rukovoditelja za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugome mjestu koje je odredio poslodavac. Vrijeme pripravnosti se ne smatra redovitim radnim vremenom radnika, osim u slučaju kada se radnik odazove pozivu poslodavca ili neposrednog rukovoditelja te provede obavljajući poslove poslodavca u vremenu pripravnosti, a to onda ulazi u radno vrijeme radnika. Naglašavamo da se vrijeme pripravnosti ne računa u radno vrijeme radnika, ako radnik ne bude pozvan na rad u vremenu pripravnosti. Vrijeme pripravnosti, kao i naknada za određeno vrijeme pripravnosti, uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom, odnosno rad u vremenu pripravnosti se ugovora, a ne određuje npr. pravilnikom o radu. Osobito skrećemo pozornost poslodavcima da u korištenju instituta pripravnosti vode računa o dnevnom odmoru radnika koji mora biti najmanje dvanaest sati neprekidno tijekom dvadeset četiri sata, odnosno od završetka do početka ponovnog rada radnika.
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Pravilnik o radu
Sukladno odredbi čl. 125. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11) pravilnik o radu mora imati poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika. Pravilnikom o radu uređuju se plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije, kao i druga važna pitanja važna za radnike zaposlene kod tog poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom. Poslodavac pravilnik mora objaviti na način da bude dostupan na uvid svim radnicima na koje se odnosi te svaki radnik mora biti upoznat s njegovim sadržajem. Ako je riječ o većim tvrtkama, posebni pravilnici mogu se donijeti za pojedina poduzeća ili dijelove poduzeća, kao i za posebne skupine radnika. I poslodavci koji imaju manje od dvadeset zaposlenih mogu donijeti pravilnik o radu iako za to ne postoji zakonska obveza. Poslodavci koji su u obvezi donijeti pravilnik o radu, a to ne učine, smatra se da su počinili teži prekršaj iz odredbe čl. 293. Zakona o radu te se izlažu mogućnosti da budu novčano kažnjeni .
Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica

Autor: HUP
14. studeni 2012. u 21:59
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close