Utrka je bila teška, no američki je predsjednik Barack Obama ponovno izabran. Pitanje koje se nameće Sjedinjenim Američkim Državama i ostatku svijeta jest što će on učiniti s novim četverogodišnjim mandatom.Pobjeda na izborima uz i dalje slabo gospodarstvo te stopu nezaposlenosti blizu osam posto nije bila nimalo jednostavna. Brojni su vođe (Nicolas Sarkozy, Gordon Brown i José Luis Rodríguez Zapatero) u posljednjih nekoliko godina izgubili položaj upravo zbog nezadovoljstva gospodarskom situacijom. Iako je financijska katastrofa eksplodirala za vladavine Georgea W. Busha, odnosno nakon osam godina predsjednikovanja republikanaca, Obama je bio taj koji je podnio teret anemična oporavka. Obama nije pobijedio samo zbog izvanredne sposobnosti političkoga preživljavanja nego i zato što je znatan broj glasača iz srednjeg sloja, iako su nezadovoljni tempom gospodarskoga napretka, naslutio da će im Obamino vodstvo donijeti više od politike kakvu je zastupao njegov republikanski suparnik Mitt Romney, a koja je percipirana kao sklonija bogatima. Američka demografska transformacija otežava kandidatima koji nisu sposobni doprijeti do Hispanoamerikanaca i ostalih manjinskih zajednica (a što Romneyju nikako nije pošlo za rukom) stati na čelo te zemlje.Neke aspekte predsjedničke kampanje, osobito novčani iznos koji je utrošen, kao i njezin negativan ton, mnogi promatrači ocjenjuju vrijednima prijekora. No, konkurentnost, koja je slavno i cijenjeno obilježje američke demokracije, odnosno činjenica da uvijek postoji alternativa te da se osobe na vlasti moraju i te kako boriti da zadrže svoje položaje, na ovim se izborima predstavila cijelome svijetu.

Europa na aparatima
Obamin drugi mandat počinje u trenutku kad je svjetsko gospodarstvo na raskrižju. U SAD-u se neravnopravan i slab oporavak održava zbog iznimno ekspanzivnih monetarnih mjera i trajno visoka fiskalnog deficita. Iako su sefovi poslovnog svijeta prepuni novca, privatna ulaganja stagniraju. Solidni gospodarski rezultati i u Japanu kao da su nedostižni, a premijeri se mijenjaju brzinom od koje zastaje dah.I Europa je na aparatima za održavanje života, zahvaljujući ponajviše pronicljivom manevriranju predsjednika Europske središnje banke (ECB) Marija Draghija i obećanjima o neograničenim intervencijama na tržištima državnoga duga. No, nezaposlenost je na najvišoj razini u posljednjih nekoliko desetljeća, a rasta zapravo nema, čak ni u Njemačkoj, dok su problematične južne zemlje zaglavile u dubokoj recesiji. Štoviše, situacija u Grčkoj postala je društveno neodrživa. Iako je Grčka mala, njezin potpuni krah imao bi vrlo negativne financijske i psihološke posljedice na ostatak svijeta. Svjetska gospodarstva u usponu u boljem su stanju, no iako je njihov trend rasta u pogledu potencijalnog proizvoda puno viši od onoga naprednih gospodarstava, nema cikličkog razdvajanja. Globalno je gospodarstvo međuovisna cjelina, pa se nevolje u bilo kojemu njegovu važnom dijelu prenose na cijeli svijet. To se odnosi na stvari koje su izvan domene usko definiranih makroekonomskih problema, kao što je potreba rješavanja problema klimatskih promjena, koji se više ne mogu zanemarivati.Iako Sjedinjene Države ne mogu same odrediti budućnost svjetskoga gospodarstva, smjer koji Amerika odabere ima velik utjecaj na ostatak svijeta. Posrijedi je i dalje najveće svjetsko gospodarstvo s važnim položajem u institucijama kao što su Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i G-20. Američke ideje, dakle, i dalje utječu na političke rasprave diljem svijeta.

Početak tehnološke revolucije
Što bi stoga trebali biti prioriteti gospodarske politike u Obaminu drugom mandatu? Unatoč  teškoćama s kojima je suočeno svjetsko gospodarstvo, SAD, Kina, Njemačka i neke druge zemlje i dalje posjeduju znatna sredstva za ulaganja. Premda postoje određene klimatološke zapreke i prepreke koje se tiču prirodnih izvora, i dalje se nalazimo na samom početku tehnološke revolucije koja sadrži izuzetan potencijal za višu produktivnost i veći boljitak, uz izazove koje to implicira za radnu snagu i zaposlenost. No, održivi ekonomski rast zahtijeva da oni koji imaju novac za ulaganja taj novac doista i ulože. A to se neće dogoditi sve dok zbog opsežna oporavka srednjeg sloja i skupina stanovništva s nižim prihodima u naprednim zemljama svijeta, uključujući i SAD, ne dođe do trajnijeg oporavka potražnje koji investitori čekaju. I dalje se može dobro zaraditi jer postojeći porezi na kapital nisu previsoki, a poslovnom sektoru dostupan je jeftin novac. No, koncentracija prihoda na samom vrhu (više od 90 posto zarade ostvarene uslijed američkoga gospodarskog rasta u 2011. završilo je u rukama jedan posto najbogatijih stanovnika) onemogućuje opsežan oporavak cijeloga društva, a makroekonomske su mjere zaglavile između potrebe za trajnim "poticajima" i opasnostima rasta javnog duga te kapitalnim balonima koji su napuhani zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nužna međunarodna suradnja 
Uravnoteženija raspodjela prihoda nije sam društveno ili etičko pitanje, već je ono ključno i za makroekonomski, a i dugoročni uspjeh poslovnoga svijeta. To je pitanje ključno za brojne zemlje, ponajviše Sjedinjene Američke Države i Kinu. Tu je i potreba, kako u SAD-u, tako i u ostatku svijeta, za boljim obrazovanjem i formiranjem potrebnih vještina. Bez vještina koje zahtijevaju nove tehnologije i inovacije koje tek dolaze previše radnika jednostavno će postati nezaposlivo. Ključna prednost usmjerenja na kvalitetno opće obrazovanje jest što se time također pridonosi rješenju problema prihodovne raspodjele. U konačnici, zaključak je da nam je potrebna uspješna međunarodna suradnja. Kineski višak po tekućem računu pada, ali sada sjeverna Europa ima višak od 500 milijardi dolara, dok je potražnja u južnoj Europi u padu, a SAD ima deficit od gotovo 500 milijardi dolara. Dugoročni izazovi u vidu klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda također zahtijevaju svjetsku suradnju i poslijeizbornu promjenu smjera prema puno zamjetnijem angažmanu SAD-a, čime bi se pokrenula revolucija prema čistoj energiji te tako stvorilo okružje pogodno za ulaganja u otvaranje novih radnih mjesta i novi ciklus rasta.Nakon duge i iscrpne izborne kampanje u Americi, vrijeme je za sveobuhvatne političke reforme. Nadamo se da će i američki Kongres prepoznati tu potrebu te podržati mjere koje će pomoći stotinama milijuna ljudi, kako u SAD-u, tako i u ostatku svijeta.

© Project Syndicate, 2012.

Kemal DerviŞ, bivši turski ministar gospodarstva i dužnosnik Programa Ujedinjenih naroda za razvoj te potpredsjednik Svjetske banke, potpredsjednik je organizacije Brookings Institution