Rasprava o unapređenju upravljanja gospodarstvom eurozone rasvijetlila je nove dimenzije slabosti sustava. Još je pri potpisivanju ugovora u Maastrichtu 1992. bilo jasno da monetarna unija neće biti dugoročno održiva bez nečega sličnog u fiskalnoj domeni. A onda je u prvih deset godina zajedničke valute ta temeljna pogreška zanemarena. Danas eurozona, koja uz 27 financijskih politika članica ima centralnu monetarnu politiku koju vodi Europska središnja banka (ECB), izgleda poput izrugivanja gospodarskom zdravom razumu. Na početku su još važne države poput Francuske i Njemačke prestale ozbiljno shvaćati Pakt za stabilnost i rast Europske unije, koji je trebao održati fiskalnu disciplinu i sklad među zemljama članicama. Kad je uvođenjem eura porasla trgovina unutar Europe te kad se inflacija u mnogim zemljama članicama smanjila, fiskalne su obveze jednostavno počeli ignorirati. Euro je brzo postao druga po važnosti valuta na svijetu i pokazao se kao štit protiv izvanjskih financijskih turbulencija. Optimizam je rastao, a razum bježao, što je utjecalo i na preuranjeno članstvo zemalja poput Grčke te na jaz između procesa širenja EU i institucijskih integracija.
Previdi europskih čelnika
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu