Stjepan Klarić, bivši zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu, te četvorica njegovih podređenih na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno su osuđeni na ukupno 8,5 godina zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima. Najveću kaznu dobio je Klarić koji je osuđen na tri i pol godine zatvora. Viktor Ivančin osuđen je na dvije godine, a Dražen Pavlović, Željko Živec i Goran Štrukelj na po godinu dana zatvora.

Klariću, Ivančinu i Pavloviću ukinut je pritvor u kojem su od uhićenja te će danas biti pušteni iz zatvora u Remetincu. Predsjednik sudskog vijeća u obrazloženju presude naveo je kako nema dvojbe da se spomenuti događaj dogodio za vrijeme oružanog sukoba između Republike Hrvatske i paravojnih srpskih formacija.

Kazao je i da nije sporno da je Klarić bio zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika, dok su ostali optuženici bili pripadnici Hrvatske vojske koji su radili na osiguranju.

Sud je smatrao da je dokazano kako su svi odgovorni bili za primjenu propisa Ženevske konvencije, no oni su postupali suprotno. Klarić je dopuštao fizička i psihička zlostavljanja zarobljenika, sam je u tome sudjelovao i nije učinio ništa da se to spriječi. Ostali optuženi imali su privilegiran položaj o čemu su iskazivali svjedoci. Sud je vjerovao svjedocima koji su opisivali kako su mučeni strujom, zlostavljani i maltretirani. Nema nikakve dvojbe ni da su pojedini zarobljenici seksualno zlostavljani te da su neke zatvorenice bile silovane. Nedvojbeno je da je postojala tzv. crna soba o kojoj su iskazivali svjedoci poput Laušića i Perkovića, kazao je sudac u obrazloženju.

Optuženima je olakotnim ocijenjeno njihovo primjereno držanje pred sudom, neosuđivanost, sudjelovanje u Domovinskom ratu i značajan doprinos u ratu i činjenica da su bez imovine. Otegotno im je bilo to što su svjesno poduzimali sve radnje za koje ih se teretilo te što su posljedice tih događaja nepopravljive. Prema optužnici Klarić i ostali teretili su se za ratni zločin nad zarobljenicima koji je počinjen u Konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu od kraja 1991. do svibnja 1992.