Ljetos su iz Ministarstva poljoprivrede najavljivali kako će krajem listopada 'eksplodirati' aktivnosti na objavi oglasa za raspodjelu  gotovo 300.000 hektara državnog zemljišta, davat će se u zakup na 50 godina. Studeni je na pragu, a zakon o poljoprivrednom zemljištu još nije ni stigao u Sabor iako je trebao biti usvojen do 15. listopada.

U godinu dana ukupno će u funkciju staviti milijun novih hektara što će otvoriti 50.000 radnih mjesta i BDP-u donijeti sedam milijardi kuna, puni optimizma poručivali su iz ministarstva. Međutim, 26-člano povjerenstvo uključeno u izradu zakona posljednji je puta problematiku 'češljalo' još 1. lipnja. Neki od njih nazočili su i javnim raspravama, održanim između 31. srpnja i 3. kolovoza u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Nakon toga, potvrdilo nam je više članova povjerenstva uz zahtjev anonimnosti, uopće ne znaju što se zbiva i kamo je zakon nestao.  

U povjerenstvu se, uz djelatnike Ministarstva poljoprivrede okupila i jaka struka, poput profesorice zagrebačkog Prava Tatjane Josipović i Borisa Koketija iz DORH-a. Svi vanjski članovi (njih 17) uložili su golem trud i svoje znanje, tvrde naši izvori, međutim, ne znaju jesu li njihovi prijedlozi uvršteni u zakon. Nije im razvidno ni zašto je zakon obvijen tajnovitošću dok vrijeme nezaustavljivo curi. Naime, 15. svibanj 2013. zadnji je dan poljoprivrednim gospodarstvima za registraciju površina koje obrađuju, a za svaki hektar stječu dugoročno pravo na poticaj u iznosu od 2100 kuna.  

Član povjerenstva Milan Antolović, inače pročelnik poljoprivrede u Istarskoj županiji, nezadovoljan šutnjom koja prati zakon otkriva nam da je  još krajem svibnja izradio i dostavio svim članovima povjerenstva prijedlog "Uredbe o provedbi zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i uvođenju poreza na katastarski prihod od zemjišta“. Posla se prihvatio, kaže, u dogovoru s povjerenstvom, a Uredbu je Vlada trebala amenovati.

Ocjenjujući da novi zakon ne može u kratkom roku riješiti nagomilanu zemljišnu problematiku Antolović je predložio „šok“ terapiju i za državno i za privatno poljoprivredno zemljište. Privatni vlasnici u obvezi su zemljište staviti u funkciju,  državne parcele do 10 hektara nudile bi se na prodaju, one veće u zakup. Apsolutnu prednost imali bi stočari i to obiteljska gospodarstva, obrti, zadruge i tek onda tvrtke, svi uz dokaz da se već uspješno bave stočarstvom. Maksimalno po jednom grlu zakupit bi se mogao hektar oranica i dva pašnjaka i to na tri godine. Za odgovorne na lokalnoj i županijskoj razini uveo je kazne u iznosu tromjesečne plaće. Iako lokalna vlast od 2000. nije provela raspolaganje državnom zemljom Antolović joj ipak ostavlja zadaću i uvodi sankcije kojih nije bilo.

Ocjenjuje da bi lokalna vlast brže provela raspodjelu nego Agencija za zemljište koja iako uvedena zakonom iz 2008. još uvijek nije dohvatila fokus svojih obveza. Posegnuo je i za radikalnim prijedlogom, porezom na katastarski prihod na poljoprivredno, šumsko i građevno zemljište.Time bi se, uvjeren je, moglo izregulirati realno stanje vlasništva (posjeda) na terenu i utvrditi promjene koje su se dogodile nakon 1994. kada je porez na katastarski prihod ukinut. Porez bi uveo od siječnja 2013., a dijelio bi se između lokalne vlasti, županija i Agencije za zemljište. Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, smatra, treba donositi kroz normalni tijek javne rasprave uključujući i dva čitanja u Saboru.

Godina ide kraju, potrošeno je pet mjeseci, niti je prošla Antolovićeva Uredba niti je usvojen novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, a do 15. svibnja ostalo je manje od 200 dana. Poljoprivredna gospodarstva dogodine bi mogla ostati bez poticaja (opet) radi nemara državne birokracije.  

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju