Bezazleni klik miša svakodnevno pokreće strahovito goleme količine podataka, bilo da se radi o skidanju filmova s iTunesa, provjeravanju stanja na kreditnoj kartici putem Visine internetske strance, slanja elektroničke pošte s privitkom putem Yahooa, kupovanju na Amazonu, objavama na Twitteru ili čitanju internetskih izdanja novina. Deseci tisuća podatkovnih centara s redovima servera na desecima tisuća kvadratnih metara prostora, koji su opremljeni industrijskim sustavima hlađenja, danas podržavaju tu eksploziju digitalnih podataka.

Jednogodišnjim je istraživanjem The New York Times otkrio da temelji te industrije nemaju veze s imidžem elegantne učinkovitosti i povoljnog učinka na okoliš koji se s njima povezuje. Većina centara za obradu podataka troši velike količine energije, i to na neprimjereno rastrošan način. Pogoni internetskih tvrtki rade bez prestanka punim kapacitetom, kakva god potražnja bila, te uzalud troše najmanje 90 posto energije koju crpe. Prema navodima stručnjaka, digitalna skladišta diljem svijeta potroše oko 30 milijardi vata struje, što je jednako proizvodnji 30 nuklearnih elektrana. Kako bi se zaštitili od nestanka struje, oslanjaju se na zagađujuće dizelske generatore. Vlasti sve više upozoravaju na to da zagađenje koje se širi iz centara za obradu podataka krši pravilnike o očuvanju čistoće zraka. Mnogi centri za obradu podataka u Silicijskoj dolini pojavili su se na državnom popisu zagađivača dizelskim gorivom. "Većini ljudi, čak i onima upućenima, teško je uopće pojmiti veličinu i broj tih sustava", kaže Peter Gross, koji radi na izgradnji podatkovnih centara. "Samo jedan centar može crpiti više struje nego grad srednje veličine." Na zahtjev Timesa konzultanska tvrtka McKinsey & Company analizirala je potrošnju energije u centrima za obradu podataka te otkrila da u prosjeku tek od 6 do 12 posto struje kojom se snabdjevaju serveri utroši na obradu podataka. Ostatak se koristi za prazan hod servera u slučaju porasta aktivnosti. "To je prljava tajna ove industrije i nitko ne želi prvi preuzeti krivnju", kaže jedan izvršni direktor. "Da radimo u proizvodnji, odmah bismo ostali bez posla." Opipljiva stvarnost podataka daleko je od mitologije koja se stvorila oko interneta, u kojoj se živi u "virtualnom" svijetu, a sva se memorija pohranjuje u "oblaku". Energija se neučinkovito koristi zbog simbiotske veze korisnika, koji zahtijevaju momentalnu reakciju na klik miša, te tvrtki koje ugrožavaju svoj posao ako ne ispune očekivanja korisnika. Osim generatora većina podatkovnih centara koristi se redovima golemih, vrtećih zamašnjaka i tisućama olovnih akumulatora koji napajaju računala u slučaju nestanka struje kratkog makar i nekoliko stotinki sekunde. "To je ogromna šteta", kaže Dennis Symanski, viši suradnik neprofitnog Instituta za praćenje električne energije. "Previše je to polica osiguranja."

Sve češće kršenje pravilnika

U proteklih su pet godina internetski divovi Savvis i Equinix s područja Chicaga dobili nekoliko prijava za kršenje zakona o zaštiti okoliša. Prema podacima savezne uprave, više od deset velikih centara u Virginiji i Illinoisu prekršilo je zakon o zaštiti kvalitete zraka. Amazon je u Sjevernoj Virginiji dobio više od 24 prijave, među kojima i za rad dijela generatora bez dozvole. Dužnosnici iz Sjeverne Virginije također navode da su zakone prekršili podatkovni centri tvrtki Qwest, Savvis, VeriSign i NTT America. Neke tvrtke tvrde da se koriste znatno izmijenjenim softverom i sustavima hlađenja radi smanjenja uzalud potrošene energije, između ostaloga i Facebook i Google, koji su također mijenjali i dizajn hardvera. No Googleovi centri za obradu podataka i dalje troše oko 300 milijuna vata, a Facebookovi oko 60 milijuna vata. Poboljšanje te čak i procjena tog polja složena je zbog tajnosti koja okružuje industriju utemeljenu na pristupanju osobnim podacima. Tvrtke zbog sigurnosnih razloga ne žele čak ni otkriti gdje im se centri za obradu podataka nalaze, a tehnologiju čuvaju i zbog konkurencije. Nijedna vladina agencija nema ovlaštenje za praćenje rada ove industrije. Štoviše, savezna vlada nije mogla odrediti koliko se energije troši u njihovim centrima za obradu podataka; 1998. godine bila su 432 centra, a 2010. bilo ih je 2094. 

Milijarde bajtova

Jeremy Burton, stručnjak za pohranu podataka, kaže da je prije deset godina, kad je radio u jednoj informatičkoj tvrtci, klijent koji je bio najviše opterećen podacima imao otprilike 50.000 gigabajta u cijeloj bazi. Pohrana podataka, naime, broji se u bajtima; tako, naprimjer, slovo N zauzima 1 bajt prostora, a gigabajt se sastoji od milijarde bajtova podataka. Danas se tijekom stvaranja 3D animiranog filma u centrima obrađuju i pohranjuju milijuni gigabajta, kaže Burton, koji danas radi u tvrtci EMC, koja se bavi rukovođenjem i pohranom podataka. Samo Newyorška burza, koja je klijent tvrtke EMC, dnevno proizvede oko 2000 gigabajta podataka koje godinama moraju čuvati. EMC i International Data Corporation procjenjuju da je lani u svijetu proizvedeno više od 1,8 bilijuna gigabajta digitalnih podataka. "Riječ je o utrci između mogućnosti stvaranja podataka i mogućnosti pohrane i upravljanja podacima", ističe Burton. Korisnici su naviknuli na slanje golemih datoteka, poput videozapisa i fotografija koje se šalju većem broju primatelja. Kako bi podržali taj opseg digitalnih aktivnosti, trenutno, prema podacima International Data Corporation, na svijetu postoji više od tri milijuna centara za obradu podataka. Kako pokazuje analiza Jonathana Koomeyja, znanstvenika sa Sveučilišta Stanford, u SAD-u su podatkovni centri 2010. godine potrošili oko 76 milijardi kilovatsati, što je otprilike 2 posto ukupne struje potrošene u SAD-u te godine. Usporedbe radi, papirna je industrija, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, potrošila 67 milijardi kilovatsati. Chris Crosby, izvršni direktor tvrtke Compass Datacenters iz Dallasa, kaže da gradnji digitalne infrastrukture nema kraja. "Nastaju nove tehnologije, novi oblici poboljšanja", ističe Crosby, "no to sve i dalje ide preko žice za struju." "Jednostavno nije održivo", kaže Mark Bramfitt, bivši direktor jedne elektrodistribucijske tvrtke te konzultant na području informatike i energetike.

Učinkovitost nema poticaja

Na raspolaganju su brojna učinkovita rješenja. Državni centar za istraživanje energetike pri Državnom laboratoriju Lawrence Berkeley u Kaliforniji u lipnju je zabilježio iskorištenost struje od 96,4 posto, kaže voditelj poslovanja Jeff Broughton. Tako visoka stopa učinkovitosti postignuta je boljim rasporedom većim poslova tako da strojevi rade punim kapacitetom 24 sata na dan. Tvrtka Power Assure iz Santa Clare u Kaliforniji prodaje tehnologiju koja komercijalnim centrima za obradu podataka omogućuje da na siguran način smanje napajanje servera kad nisu potrebni, na primjer tijekom noći. No čak i uz agresivne programe poticanja većih klijenata da štede energiju, tvrtka Silicon Valley Power nijedan centar nije uspjela uvjeriti da se koriste metodom koja funkcionira u Santa Clari. Dennis Symanski kaže da niska stopa učinkovitosti ima smisla samo u neobičnoj logici digitalne infrastrukture. "Kad ih upitate kako tako mogu voditi posao", kaže, "kažu da ne dobiju bonus za štednju struje, već ih nagrade ako je centar za obradu podataka dostupan 99,999 posto vremena."

Poticanje uzaludne potrošnje

Lani je u funkciju pušten novi električni vod koji od Pennsylvanije do Virginije vijuga dužinom od 350 kilometara. Iako su to financirali milijuni običnih korisnika električne energije, Steven Herling, viši menadžer regionalnog operatera PJM Interconnection, kaže da je o izvedbi projekta "odlučila potreba za napajanjem centara za obradu podataka". Podatkovni su centri vodeći korisnici usluga elektrodistribucijskih poduzeća, koja zahvaljujući obilatoj i stabilnoj potrošnji mogu unaprijed planirati veće investicijske projekte te svoje usluge nuditi i noću, kad potražnja drugih potrošača opada. Bramfitt se boji da tom praksom industriju potiču na bacanje struje. Neki stručnjaci rješenje vide u oblacima: centraliziranoj obradi između većih, dobro vođenih podatkovnih centara. No Koomey kaže da mnoge tvrtke koje vode vlastite centre za obradu podataka još uvijek nisu upoznate ili nemaju povjerenja u tehnologiju pohrane podataka u oblacima, a upravo centri tih tvrtki troše najviše energije. Drugi sumnjaju u računarstvo u oblacima te ističu da se pomalo mistična vjera u njegove sposobnosti kosi s potrebnom infrastrukturom. "Kad netko kaže da će nešto pohraniti u oblak, ne treba mu više prostor na disku – za to ima oblak", kaže Randall Victora, profesor elektrotehnike na Sveučilištu u Minnesoti. "Do oblaka dođemo na ovaj ili onaj način, samo što to ne znamo." Očekivanja potrošača danas pokreću tako zastrašujuć rast infrastrukture. "To pokreće taj strahoviti rast – krajnji korisnik očekuje bilo šta, u bilo kojem trenutku i bilo gdje", kaže David Cappuccio, potpredsjednik odbora i voditelj istraživanja tvrtke Gartner. "Mi stvaramo problem."

James Glanz

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem