U Rovinju se od 12. do 14. listopada održava iZ!, međunarodna konferencija Inovativna zdravstvena inicijativa, a cilj konferencije da se kroz partnerstvo sa svim sudionicima zdravstvenog sustava pomognu pronaći rješenja problema s kojima se suočava naš zdravstveni sustav, prvenstveno pitanja njegove financijske održivosti i efikasnosti. Konferenciju organizira Hrvatska udurga inovativnih proizvođača lijekova uz medijsko pokroviteljstvo Poslovnog dnevnika. Na konferenciji se očekuje oko 600 sudionika te mnogobrojni domaći i strani predavači. Jedan od njih je Michael Drummond, profesor zdravstvene ekonomike ujedno i dugogodišnji direktor Centra za zdravstvenu ekonomiku pri Sveučilištu u Yorku i savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije. Prof. Drummond član je uprave više međunarodnih društava za procjenu tehnologija u zdravstvu te autor brojnih knjiga i znanstvenih radova.

Zašto je ekonomska procjena važna kada govorimo o zdravstvu i na čemu se treba temeljiti?
Ekonomska procjena važna je zato što su resursi za pružanje zdravstvene skrbi u određenoj zemlji uvijek ograničeni te da bi zdravlje populacije te zemlje bilo što bolje, moramo financirati one vrste liječenja koje donose najveću korist s obzirom na njihovu cijenu.

Kada procjenjujemo uspješnost neke vrste liječenja, koje sve kriterije treba uzeti u obzir?
Učinkovitost liječenja treba mjeriti u okvirima njegovog utjecaja na preživljenje i/ili kvalitetu života bolesnika. U tu svrhu neki klinički pokazatelji mogu poslužiti kao dobri prediktori. Dokazi te učinkovitosti trebaju zadovoljavati najviše moguće standarde i po mogućnosti temelji se na sustavnim pregledima svih dostupnih dokaza o određenom liječenju.

Tko sve treba biti uključen u donošenje odluka pri uvođenju novih lijekova ili medicinskih procedura? Odnosno je li važna samo ekonomska analiza ili treba uključiti i neke druge kriterije kao što je mišljenje medicinske struke? Npr. u Hrvatskoj je glavni kriterij za uvođenje novih lijekova cijena, uz, naravno, medicinske smjernice koje su vrlo ograničavajuće. Je li to ispravno?
Kada se donose takve odluke potrebno je uzeti u obzir gledišta raznih pojedinaca odnosno sudionika u sustavu. Zdravstveni radnici mogu pružiti tehničko znanje, bolesnici nam mogu pomoći da shvatimo kako je to kad se boluje od određene bolesti, ali najvažniji sudionik u donošenju tih odluka je javnost odnosno službeni predstavnici koje je odabrala. Općenito bismo željeli osigurati ne samo što veću učinkovitost s obzirom na troškove nego i pravednu i nepristranu raspodjelu dostupnih resursa. Naravno da je cijena novih lijekova važna, ali u ekonomici je ključni aspekt ravnoteža između dodatnih troškova i koristi. Pitanje je nudi li novi lijek, u usporedbi s trenutnom skrbi, dovoljno veliku dodatnu korist koja bi u tom slučaju opravdavala taj dodatni trošak.

Kako je to pitanje riješeno u Velikoj Britaniji? Možete li nam reći nekoliko riječi o National Institute for Health and Clinical Excellence (NICE) i koja je njegova uloga?
Glavna uloga NICE-a jest da nacionalnom zdravstvenom sustavu daje smjernice za primjenu novih i postojećih oblika i programa liječenja. U sklopu toga, NICE treba uzeti u obzir kako kliničku, tako i troškovnu učinkovitost. Postoje i programi za procjenu zdravstvene tehnologije i razvoj smjernica za kliničku praksu. NICE također razmatra i javnozdravstvene programe, a uskoro će se posvetiti i socijalnoj skrbi. Standardni pristup koji NICE koristi jest da pregleda sve postojeće dokaze o kliničkoj i troškovnoj učinkovitosti, uključujući relevantne informacije koje šalju proizvođači. Pravilo koje primjenjuje u odlučivanju jest da liječenje ili tehnologija koji se procijene kao odgovarajući trebaju imati troškovnu učinkovitost u rasponu od 20.000 do 30.000 funti po dobivenoj godini kvalitetnog života. Ova se logika temelji na pravilu da se, s obzirom na ograničene resurse britanskog nacionalnog zdravstvenog sustava, ne smije dopustiti da novo liječenje zamijeni postojeće ako je to postojeće vrednije.

Kako pomiriti manjak novaca i mogućnosti liječenja kojih je danas sve više, a s kojima se danas suočavaju manje bogati zdravstveni sustavi? Ili pak svi imaju isti problem?
To je problem svih zemalja, uključujući i one bogate, poput SAD-a. Uvijek će postojati više mogućnosti liječenja nego što ima raspoloživih resursa. Jedino što možemo učiniti jest usmjeravati raspoložive resurse prema bolesnicima koji će od njih imati najveću korist i izbjegavati pružanje neučinkovite zdravstvene skrbi ili skrbi čija je korist upitna.

U Hrvatskoj mnogi pokušavaju odgovoriti na pitanje koliko stoji ljudski život. Ako bismo to preveli na zdravlje, može li se i kako to izračunati i kako pritom osigurati da se u obzir uzmu etički aspekti?
Kao što sam već spomenuo, trebamo raspodijeliti resurse tako da iz njih izvučemo najveću ukupnu korist, u okviru nekih ograničenja koja nameće ravnopravnost. NICE navodi najveću cijenu koju je voljan platiti da bi se dobile godine kvalitetnog života upravo zato da se smanji vjerojatnost da, trošeći resurse na spašavanje života, ne preusmjerimo te resurse s nekih drugih, postojećih programa kojima se može spasiti još veći broj života.

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak