EN DE

Borba za naknadu nakon nesreće

Autor: The New York Times
09. rujan 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Henry Cao sjeća se trenutka prošloga ljeta kad je brzi vlak u kojemu se vozio skrenuo s tračnica u Wenzhou. Ugodno, pomalo hipnotičko ljuljuškanje najednom se pretvorilo u trzaj nalik potresu, a uslijedila je tama i osjećaj propadanja kako se cijeli vagon sunovratio s vijadukta visine 30 metara. “Letjeli smo kao da smo krpene lutke”, sjeća se. U toj nesreći poginulo je 40 putnika, a ozlijeđeno njih 191. Cao (33), američkokineski uvoznik iz Colorada, jedva je preživio, izgubivši bubreg i slezenu, a zbog teških ozljeda glave neprestano je u stanju omamljenosti te ne može bez sna više od sat ili dva.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Njegovi roditelji, naturalizirani Amerikanci koji su ga poveli na proputovanje domovinom, poginuli su u nesreći. Dok se Cao oporavljao, istodobno je pokušavao izvući kompenzaciju od Ministarstva željeznice, vladinog diva nenaviknutog na odlučne strane građane. U kolovozu se Cao prvi put nakon nesreće vratio u Kinu. On i brat Leo došli su preuzeti posmrtne ostatke roditelja, kao i dodatno pritisnuti navedeno ministarstvo. “Dobro znaju kako vas iscrpiti”, kaže Leo Cao (30). “Prvo vas puste da vrištite i vičete, onda odugovlače, a na kraju vam odgovaraju isprazno i neodređeno. Sada nam kažu da imamo sreće što smo uopće išta dobili.” Braća Cao napustila su Kinu prije dvadesetak godina. “Kina nije kakve je se sjećam”, kaže Henry, “svi jurcaju za novcem. Život je jeftin.”Spomenuto ministarstvo zapošljava preko dva milijuna osoba, a po veličini i utjecajnosti može se mjeriti s kineskom vojskom. Ima vlastiti pravosudni sustav i uglavnom se ne obazire na propuste. Optuženo je za korupciju. Bivši ministar Liu Zhijun u rujnu će poći na suđenje pod optužbom za uzimanje mita u iznosu od nekoliko milijuna dolara. Vladini istražitelji tvrde da je za nesreću kriva neispravna signalna oprema. Navode da je ministarstvo zaobišlo sigurnosna pravila u žurbi da izgradi najveću mrežu brzih vlakova na svijetu. Za roditelje Henryja i Lea, Caoa Erxinga i njegovu suprugu Chen Zengrong, koji su oboje u trenutku pogibije imali 56 godina, povratak u Kinu predstavljao je svjetlo na kraju tunela mukotrpnog rada u radionicama i kuhinjama restorana u New Yorku. Otac i majka, koji nisu završili čak ni srednju školu, otišli su iz pokrajine Fujian s dječacima, sami naučili engleski jezik i zaradili dovoljno novca za kupnju kuće u New Yorku.

Henry Cao sjeća se trenutka prošloga ljeta kad je brzi vlak u kojemu se vozio skrenuo s tračnica u Wenzhou. Ugodno, pomalo hipnotičko ljuljuškanje najednom se pretvorilo u trzaj nalik potresu, a uslijedila je tama i osjećaj propadanja kako se cijeli vagon sunovratio s vijadukta visine 30 metara. “Letjeli smo kao da smo krpene lutke”, sjeća se. U toj nesreći poginulo je 40 putnika, a ozlijeđeno njih 191. Cao (33), američkokineski uvoznik iz Colorada, jedva je preživio, izgubivši bubreg i slezenu, a zbog teških ozljeda glave neprestano je u stanju omamljenosti te ne može bez sna više od sat ili dva.

Njegovi roditelji, naturalizirani Amerikanci koji su ga poveli na proputovanje domovinom, poginuli su u nesreći. Dok se Cao oporavljao, istodobno je pokušavao izvući kompenzaciju od Ministarstva željeznice, vladinog diva nenaviknutog na odlučne strane građane. U kolovozu se Cao prvi put nakon nesreće vratio u Kinu. On i brat Leo došli su preuzeti posmrtne ostatke roditelja, kao i dodatno pritisnuti navedeno ministarstvo. “Dobro znaju kako vas iscrpiti”, kaže Leo Cao (30). “Prvo vas puste da vrištite i vičete, onda odugovlače, a na kraju vam odgovaraju isprazno i neodređeno. Sada nam kažu da imamo sreće što smo uopće išta dobili.” Braća Cao napustila su Kinu prije dvadesetak godina. “Kina nije kakve je se sjećam”, kaže Henry, “svi jurcaju za novcem. Život je jeftin.”Spomenuto ministarstvo zapošljava preko dva milijuna osoba, a po veličini i utjecajnosti može se mjeriti s kineskom vojskom. Ima vlastiti pravosudni sustav i uglavnom se ne obazire na propuste. Optuženo je za korupciju. Bivši ministar Liu Zhijun u rujnu će poći na suđenje pod optužbom za uzimanje mita u iznosu od nekoliko milijuna dolara. Vladini istražitelji tvrde da je za nesreću kriva neispravna signalna oprema. Navode da je ministarstvo zaobišlo sigurnosna pravila u žurbi da izgradi najveću mrežu brzih vlakova na svijetu. Za roditelje Henryja i Lea, Caoa Erxinga i njegovu suprugu Chen Zengrong, koji su oboje u trenutku pogibije imali 56 godina, povratak u Kinu predstavljao je svjetlo na kraju tunela mukotrpnog rada u radionicama i kuhinjama restorana u New Yorku. Otac i majka, koji nisu završili čak ni srednju školu, otišli su iz pokrajine Fujian s dječacima, sami naučili engleski jezik i zaradili dovoljno novca za kupnju kuće u New Yorku.



Henry Cao (desno) ozlijeđen je u nesreći u kojoj su mu poginuli roditelji; njegov brat Leo (lijevo)

U vrijeme pogibije oboje su bili zaposleni u zračnoj luci La Guardia. “Konačno su se osjećali kao da imaju dovoljno novca za prvi odmor u životu”, kaže Leo Cao. Otac im je preminuo na mjestu nesreće, no majka je bila živa još dva sata, zbog čega imaju puno pitanja na koja nisu dobili odgovor. Je li dobila odgovarajuću zdravstvenu skrb? I tko je bio toliko bešćutan da joj iz torbice na pojasu ukrade 10.000 dolara?Nakon neprestanih medijskih izvještaja nekoliko dana nakon nesreće, cenzori su zabranili rasprave o toj temi na mikroblogovima. U srpnju su obiteljima žrtava zabranjena javna okupljanja u spomen na žrtve. No braća Cao sve su to zanemarila. Dužnosnici Ministarstva željeznice ponudili su im 280.000 dolara za smrt roditelja i još 85.000 za Henryjeve ozljede, kažu braća. U satima nakon nesreće pregovarači ministarstva neumoljivo su sklapali ugovore koji su se na kraju pokazali gotovo istima: 140.000 dolara za svaki smrtni slučaj. Braća Cao zatražila su pet milijuna dolara, na temelju računice koliko bi njih troje zaradilo tijekom 20 godina u SAD-u. Leo Cao tvrdi da je njegov brat zbog ozljeda potpuno nesposoban za rad te da ponuđena isplata nije dovoljna za uzdržavanje njegovih četvero djece i medicinske troškove. “Izvana se moj brat doima normalno, ali nije ni upola muškarac kakav je bio”, kaže. Na jednoj od fotografija koje su uspjeli spasiti s očeva iPhonea vidi se monitor u njihovom vagonu na kojemu slavodobitno piše kako vlak vozi brzinom od 303 kilometra na sat. “Moj je otac bio tako ponosan na napredak Kine”, kaže Leo Cao. “Nažalost, upravo je kineski napredak ubio moje roditelje.”

Andrew Jacobs; Mia Li doprinjela izvještaju iz Pekinga

Autor: The New York Times
09. rujan 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close