Tvornica alata Nova Gradiška (Tang) danas na tržišta Europske unije, pretežito Italije, izvozi 90% onoga što izađe iz njihove tvornice. To je zato što je većinski dio tvrtke 2003. godine kupila talijanska Eurozappa koja je u strojeve Tanga uložila gotovo pet milijuna eura. Na pitanje što sve proizvodi tvornica u Novoj Gradišci, Armando Brighenti, direktor Tanga i suvlasnik talijanske Eurozappe odgovara: “Najveći udio u proizvodnji čine rezervni dijelovi za poljoprivredu koji ujedno predstavljaju i ‘core business’ čitave grupe Eurozappa u sklopu koje i poslujemo. Riječ je o proizvodnji opruga za sjetvo spremačice, motika za malčere, klinova za roto drljače, diskova, noževa za motokultivatore, lemeša…”

Potrošni dijelovi
No ni oni nakon akvizicije i početnog uzleta nisu ostali netaknuti u krizi. Prema rezultatima Poslovne hrvatske, 2009. godinu završili su u gubitku. Brighenti kaže da su reagirali tako što su smanjili broj zaposlenih, i to onih koji su do tada radili na određeno vrijeme, a smanjivali su i količinu sirovina i pomoćnih materijala, a pazilo se i na upotrebu energenata, alata i ostalog. Tako im je 2010. godine narastao promet sa 4,364.000 milijuna eura na 5,122.000 milijuna eura i uspjeli su završiti godinu u plusu, a u 2011. promet je narastao na 6,887.000 milijuna eura te broje oko 80 zaposlenih. Brighenti danas stanje grupe Eurozappa ocjenjuje kao solidno i stabilno iako se, kaže, i u ovom trenutku osjeti određeno smanjenje posla uzrokovano poremećajem na tržištu Italije, ali i cijele EU. Smatraju da se radi više o sezonskom smanjenju posla i dijelom špekulativnih radnji na tržištima nego stvarnoj krizi. “Mi smo s jedne strane i sretnici jer se velikim dijelom nalazimo u segmentu proizvodnje rezervnih dijelova za poljoprivredu, i to svih onih dijelova koji su na strojevima i u dodiru su sa zemljom. Znači, radi se o potrošnim dijelovima, dijelovima koji se troše obradom zemlje. Dokle god postoji potreba za proizvodnjom hrane, postoji i potreba za oruđem s kojim će se zemlja obrađivati, a tu smo onda mi sa svojim proizvodima. Dugoročno se ne bojimo krize”, spominje. Upravo u tom segmentu usmjeravaju i planove za budućnost. Naum im je modernizirati proizvodnju i ubrzati proizvodni proces, ali dobiti i kvalitetne, serijske poslove u dijelu proizvodnje rezervnih dijelova za strojeve. “Na taj bismo način postigli određenu disperziju rizika. Naime, ne treba očekivati da će baš svi segmenti industrijske proizvodnje istodobno doživjeti krizu ili kolaps”, govori Brighenti.

Izazovi EU
Drugi dio plana jest orijentiranje na tržište dalekih zemalja poput Australije, Indije ili, nešto bliže, Turske. Budući da je proizvodnja hrvatske tvornice ionako orijentirana na izvoz, od skorog ulaska u Europsku uniju očekuju jednostavnije izvozno-uvozne procedure, veću financijsku disciplinu u poslovnom okruženju te lakši pristup tržištu rezervnih dijelova i servisnim uslugama. “S druge strane svakako očekujemo i jaču konkurenciju, veće zahtjeve glede kvalitete, ali nažalost i smanjnje cijene naših proizvoda. Drugim riječima, bit ćemo prisiljeni voditi još veću pozornost o svim segmentima proizvodnje, nabavnim cijenama te optimizirati radni proces kako bismo mogli pratiti tržišne zahtjeve i cijene”, spominje Brighenti.