GRANADA, Španjolska — Prije više od deset godina, dok se taksijem vozio kroz siromašne četvrti u Limi u Peruu José A. Lorente, stručnjak za forenzičku genetiku, počeo je razmišl jat i o nevoljama djece koja žive na ulici. U Peruu je bio radi savjetovanja policije u vezi identifikacije tijela određenih terorista, no nije se mogao zaustaviti te ih je upitao što čine kako bi pomogli toj djeci.

Policija mu je priznala da ne može puno uraditi za njih. Nema načina na koji bi ih mogli identificirati, nema načina na koji bi ih mogli ponovno spojiti s obiteljima, a ako ih se smjesti u sirotište, obično pobjegnu. Lorente nije bio zadovoljan takvim odgovorom. “Znao sam da postoji način”, kaže. “Znao sam da DNA može pomoći u rješavanju tog problema. Pomislio sam, ako možemo pratiti pedigre pasa i konja, ne bismo li to mogli uraditi i za ovu djecu?” Lorente je 1990-ih proveo istraživanje u centru za obuku FBI-ja u Quanticu u Virginiji te razvio nove načine utvrđivanja DNA u iznimno oštećenim uzorcima. Dospio je u naslovnice zahvaljujući suradnji na identifikaciji posmrtnih ostataka Kristofa Kolumba i Simóna Bolívara, kao i tijela pronađenih u masovnim grobnicama u Čileu i na nekim drugim mjestima. No istodobno je uspio uvjeriti dužnosnike iz 16 zemalja, među kojima su Gvatemala, Meksiko, Peru, Ekvador, Brazil, Nepal, Indonezija, Malezija, Indija i Tajland, da počnu prikupljati baze podataka s DNA profilima pomoću kojih bi se nestala djeca identificirala i ponovno ujedinila sa svojim obiteljima. Lorente (51) ima viziju o mreži državnih baza podataka koje pohranjuju DNA podatke roditelja kojima su djeca nestala. Na taj način se njihovi podaci mogu usporediti s DNA profilima djece kada ih netko pronađe, čak i godinama poslije. Navedene banke podataka vidi i kao ključne za sprečavanje posvojenja otete djece i razbijanja lanca trgovanja ljudima. “Sve je to izvedivo i trebali bismo se tome posvetiti”, kaže Lorente.

Zaklada DNA-Prokids koju je osnovao države opskrbljuje s tisućama besplatnih DNA testova i pribora za prikupljanje DNA dokaza. Kaže kako je dosad zahvaljujući tim besplatnim testovima oko 550 djece ujedinjeno sa svojim obiteljima, uglavnom u Gvatemali i Peruu. Zahvaljujući njima također je spriječeno više od 200 nezakonitih posvojenja. Lorente je uvjeren da bi se kod posvajanja uvijek trebalo izvršiti genetsko testiranje kako bi svi bili potpuno sigurni da su osobe koje se odriču djeteta doista njegovi biološki roditelji. Dodaje kako 80 posto djece koja žive na ulici ima obitelj koja bi ih vrlo rado primila natrag da ih netko pronađe. Lorente kaže kako je iznimno uzbudljivo raditi na slučajevima kao što su identifikacija posmrtnih ostataka Kolumba ili Bolívara. Ali intimniji slučajevi puno mu se dublje upisuju u sjećanje. “Kada pogledate jednu majku i kažete joj da ste pronašli tijelo njezina sina”, objašnjava, “za mene je to puno značajnije”. “Što da vam kažem? Na ovome ništa ne zarađujem. Ali itekako sam ponosan.”

Suzanne Daley
Rachel Chaundler pridonjela izvještaju